Sava
Sava na brdovečkome području, 1876.
Sava, rijeka u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Srbiji, desni pritok Dunava; duga 990 km (562 km u Hrvatskoj); površina porječja 97 713 km2 (25 373 km2 u Hrvatskoj). Izvire u Julijskim Alpama u Sloveniji, ime Sava nosi od sutoka Save Dolinke (glavni izvorišni krak, dug 44 km, ovdje uračunat u ukupnu duljinu Save, izvire kao Nadiža na 1222 m nadmorske visine, ponire i nakon približno 5 km podzemnoga toka ponovno izvire na izvoru Zelenci na 837 m nadmorske visine) i Save Bohinjke (31 km) kraj Radovljice, teče na jugoistok do Jasenovca, zatim na istok (od Jasenovca do Račinovaca kraj Gunje granična je rijeka između Hrvatske i BiH) do ušća u Dunav kraj Beograda (67 m nadmorske visine). Plovna od ušća do Siska (587 km). Veći su desni pritoci Krka, Kupa, Una, Vrbas, Bosna, Drina i Kolubara, a lijevi Kamniška Bistrica, Savinja, Sutla, Krapina, Lonja, Orljava i Bosut. Režim Save mijenja se od alpskoga snježno-kišnog (Sava Dolinka i Sava Bohinjka) preko peripanonskoga kišno-snježnog u većem dijelu toka (primarni maksimum u prosincu i sekundarni uglavnom u travnju) do panonskoga kišno-snježnog (proljetni, travanjski maksimum izraženiji od prosinačkog) u istočnoj Slavoniji (Županja) i nizvodno do ušća. Na ulazu u Hrvatsku Sava ima prosječan protok od približno 330 m3/s, u Slavonskome Brodu oko 1050 m3/s, a kraj ušća u Dunav s prosječnim je protokom od približno 1700 m3/s (maksimalno oko 5000 m3/s) vodom najbogatiji pritok Dunava. Hidroenergetski iskorištava se samo u Sloveniji; hidroelektrane Moste, Medvode, Savica, Trata. U Hrvatskoj se danas ne planiraju hidroelektrane na Savi, iako je u prošlosti bilo ideja o nekoliko njih, uključujući jednu kraj Podsuseda (predviđene snage 42,7 MW i proizvodnje 170 GWh godišnje). Dolina Save važan je međunarodni prometni smjer, dio paneuropskoga koridora X, kojim prolaze autocesta i željeznička pruga. Naseljenost i gospodarske djelatnosti opterećuju krajobraznu i biološku raznolikost doline Save, no još su veliki dijelovi poplavnih površina razmjerno dobro očuvani, dijelom i službeno zaštićeni (u Hrvatskoj npr. Park prirode Lonjsko polje). Od ulaska u Hrvatsku, nepuni kilometar uzvodno od ušća Sutle, pa do ušća Krapine Sava se može smatrati južnom granicom Hrvatskoga zagorja. Slijevno područje Save između Sutle i Krapine ima oko 67 km2, a ističu se tekućice Gorjak i Lužnica s Pušćom koje sabiru vode s Marijagoričkoga pobrđa i ulijevaju se u Savu. Od granice do podsusedske uzine Sava pak teče samoborskim proširenjem – posljednjim u nizu dolinskih, potolinskih proširenja uz srednji dio toka Save. Naseljenost je ponajprije vezana za pobrđe i ocjeditije terase, a dijelom za plavine pritoka i grede (viša razina poloja). Uz Sutlu (radi zaštite Ključa i Drenja Brdovečkoga) i Lužnicu (radi zaštite Zaprešića) podignuti su lijevoobalni nasipi, no naselja nisu posve zaštićena od poplava; uz Savu uzvodno od Podsuseda nisu izgrađeni nasipi. Uzvodno od zagrebačke obilaznice nema mostova preko Save, veze su održavane skelama (i danas Drenje Brdovečko–Samoborski Otok i Zaprešić–Medsave). Sava je u samoborskome dolinskom proširenju u prošlosti često mijenjala tok, što je vidljivo u poloju, u kojem se nalaze tragovi tipičnoga nizinskog otjecanja: stari zavoji, mrtvice, rukavci, grede, nekadašnji riječni otoci i prudovi. Debele naslage šljunka koje je ovdje uglavnom u postpleistocenu nanijela rijeka Sava, u suvremeno su doba važne za vodoopskrbu (vodocrpilište Šibice kapaciteta 450 l/s; zahvaćenu vodu dijele distributivna područja Zaprešića i Zagorskoga vodovoda), a izložene su prekomjernoj eksploataciji kao građevni materijal, pri čemu su nastale brojne šljunčare, danas uglavnom zapuštene.
D. Orešić