Šćrbinec

kurija Šćrbinec, XV. st.

kurija Šćrbinec, XV. st.

tlocrt kurije Šćrbinec

Šćrbinec, naselje u sastavu grada Zlatara, sjeveroistočno od upravnoga središta, u dolini potoka Batine; 9 stanovnika. Kurija Šćrbinec (gdjekad i Ščerbinec ili Ščrbinec) nalazi se u dolini potoka Batine, nedaleko od ceste što povezuje Belec s Donjom Batinom. Iako se u dijelu starije historiografije gradnja kurije pripisuje Petru od Ščrbinca između 1450. i 1488, pretpostavlja se da je najstariju građevinu na mjestu današnje podignula obitelj Bužanić, koja je gospodarila istoimenim plemićkim posjedom od 1461. U njezinu je vlasništvu kurija bila sve do kraja XVII. st., uz kraće prekide tijekom posljednje četvrtine XVI. st. kada se nalazila u vlasništvu njihova rođaka Gašpara Bojničića Kninskoga, koji je građevinu prije 1582. pregradio u utvrđenu kuriju (curia in formam castelli extructa). Udajom Doroteje Bužanić za Franju Kiša Šaulovečkoga 1697, kurija je prešla u posjed jedne od najstarijih hrvatskih živućih plemićkih obitelji, u posjedu koje se nalazi i danas. Kurija je jednokatna građevina izdužena i nepravilna pravokutnog tlocrta s visokim dvostrešnim krovištem s poluskošenim zabatima te manjim podrumom u sjeverozapadnome dijelu. Izuzev prvoga kata, jugozapadnoga ugla kurije te podzida krovne konstrukcije, čitava je građevina podignuta od grubo lomljenoga kamena nejednake visine i povezanoga velikim količinama žbuke. Na zapadnome pročelju uz sjeverozapadni ugao naslanja se manja jednokatna kula kvadratnoga tlocrta pokrivena piramidalnim krovom, dok je još manja kula stajala sve do 1843. posred istočnoga pročelja kurije, tik uz suvremeni aneks. Zapadno pročelje kurije otvoreno je u visini prvoga kata dvjema manjim puškarnicama kruškolika otvora; između njih je izlaz na drvenu terasu s nadstrešnicom, dok se na jugozapadnome uglu kurije nalazi arkadni hodnik (danas zazidan), kroz koji se ulazilo u dvorac. Od ostalih detalja zanimljiv je još sunčani sat na južnome pročelju nedaleko od sljemena krovišta te kamene kružne stube kasnogotičkih stilskih karakteristika u sjevernome dijelu kurije, što povezuju prizemlje i prvi kat jezgre. Zbog svoje slojevitosti, kurija je jedna od najzanimljivijih plemićkih rezidencija u Hrvatskome zagorju, ujedno i najstarija trajno naseljena plemićka rezidencija do današnjih dana, a dodatnu ambijentalnu vrijednost daju joj gospodarske zgrade koje ju okružuju, te perivoj s različitim skupinama drveća, koji postupno prema zapadu prelazi u šumu.

LIT.: G. Szabo, Spomenici kotara Krapina i Zlatar, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 13(1913–14). • M. Obad-Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1991. • K. Regan, Srednjovjekovne obrambene građevine porječja Krapine (II.), Kaj, 46(2013) 1–2.

K. Regan i A. Ščapec