Šečenj-grad (Sećnji-grad)

Šečenj-grad (Sećnji-grad), nekadašnje novovjekovno plemićko dobro i kurija u zapadnome dijelu Hrvatskoga zagorja, južno od Tuheljskih Toplica, tik uz cestu Veliko Trgovišće–Tuhelj. Obuhvaćao je brežuljkaste krajeve te ravnicu uz potok Horvatsku. Plemićko dobro Šečenj-grad nastalo je u nepoznato doba na području nekadašnjega cesargradskog vlastelinstva kao manje alodijalno dobro, a prije ukidanja kmetstva 1848. brojalo je 22 i 3/8 selišta. Ime je dobilo po posljednjim gospodarima, slovačkim grofovima i braći Aleksandru, umirovljenomu časniku, i Nikoli Šečenju (? – 1879). U samoj kuriji isprva je živio Aleksandar, a početkom 1860-ih u nju se doselio Nikola. Nakon što je 1879. Nikola preminuo, kao zadnji muški član obitelji, novi vlasnik imanja postao je Hinko Grünwald. On je posjed rasparcelirao, a kuriju prodao odvjetniku Majcenu koji ju je srušio, a dobiveni građevni materijal prodao. Iako se od kurije nisu sačuvali nikakvi ostatci, na temelju katastarske snimke iz 1860-ih poznato je da se građevina nalazila u zapadnome dijelu velikoga perivoja. To je bio srednje velik jednokatni kompleks sa strmim dvostrešnim krovom, čije je sjeverno i istočno krilo opisivalo u tlocrtu slovo »L«.

LIT.: A. Iveković, Moj doživljaj pisan godine 1914. (rukopis u obiteljskoj arhivi obitelji Milčić). • S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • Gj. Szabo, Kroz Hrvatsko zagorje, Zagreb 1940. • A. Horvat, Pregled spomenika kulture s područja općine Klanjec, Kaj, 12(1979) 3.

K. Regan