Seissel, Josip

Seissel, Josip, arhitekt, urbanist i slikar (Krapina, 10. I. 1904 – Zagreb, 19. II. 1987). Završio je gimnaziju u Beogradu, potom diplomirao arhitekturu na Tehničkome fakultetu u Zagrebu kod Huga Ehrlicha (1929). Radio je u Odsjeku za regulaciju grada Zagreba (1929–39) te bio ravnatelj Državne središnje obrtne škole (1934–40). Od 1944. radio je u Povjereništvu tehničkih radova ZAVNOH-a, nakon 1945. pri Ministarstvu građevina Hrvatske, a potom u Projektnome zavodu Hrvatske. God. 1947. prešao je na Arhitektonski fakultet, na kojem je od 1958. bio redoviti profesor. Kao član Radne grupe Zagreb (1932–35) surađivao je na projektiranju Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta u Zagrebu, izlagao na IV. izložbi grupe »Zemlja« (1932) te sudjelovao na izložbi CIAM-a (Congrès internationaux d’architecture moderne) u Parizu (1936). Projektirao je jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu (1937), za što je dobio Grand prix i Orden legije časti francuske vlade, a za arhitekturu i Zlatnu medalju za uređenje vrta. Nakon 1945. sa suradnicima je izrađivao urbanističke planove Nikšića, Sveučilišnoga i Pionirskoga grada u Zagrebu, studije regija (Makarska, Šibenik i Mljet), a samostalno planove za groblje Miroševac u Zagrebu, Novo groblje u Novome Sadu, za uređenje Plitvičkih jezera i parka Maksimir u Zagrebu, te za spomen-područja Dotrščina u Zagrebu i dr. U mladosti je naslikao arboretum dvorca Opeka, a od 1921. intenzivno se bavio slikarstvom pod pseudonimom Jo Klek. Pripadao je avangardnoj skupini oko časopisa Zenit, s kojom je izlagao u Beogradu, Bukureštu i Moskvi (1924), a 1930-ih priklonio se nadrealizmu. Sudjelovao je na nekoliko skupnih izložbi, a samostalno u Zagrebu 1978. i 1982. Od 1950. bio je dopisni, a od 1962. redoviti član JAZU-a. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (1969).

LIT.: T. Premerl, Prostori zbilje i prostori vizije, Vjesnik, 27. II. 1987. • M. Susovski, Donacija Silvane Seissel gradu Zagrebu, Muzeologija (1995) 32. • V. Mikić, Zajednički projekti arhitekata Seissela i Pičmana: uz Seisselovu skicu »Putujući grad« iz 1932. godine, Prostor, 18(2010) 2(40).

R.