selište

selište, seljački posjed koji je vlastelin davao kmetu na uživanje. Sastojalo se od unutarnjega ili kućnoga zemljišta , koje je obuhvaćalo kuću s dvorištem, gospodarske zgrade i kućni vrt u selu veličine jutra (5754 m²) te od vanjskoga zemljišta ili pripadnosti, koji su činile oranice i livade. Po broju kmetskih selišta, procjenjivala se vrijednost feudalnoga posjeda. Selište je bilo osnovna mjera svih oblika feudalne rente te osnovna jedinica na temelju koje je vlastelin ostvarivao svoja vlasnička prava nad zemljom i kmetovima. Veličina selišta u Hrvatskome zagorju bila je promjenljiva čak i na posjedima u vlasništvu iste obitelji. Prema podatcima iz XVI. st., veličina selišta na grebengradskome vlastelinstvu obitelji Batthyány iznosila je od 12 do 15 jutara oranica i desetak kosaca livade, a na njihovu plemićkom posjedu u Zamlaču od 12 do 14 jutara. Na susedgradsko-stubičkome vlastelinstvu kmetsko selište iznosilo je od 10 do 12 jutara oranica i od 4 do 10 kosaca livade, dok je na topličkome vlastelinstvu Zagrebačkoga kaptola, što su ga u nekoliko navrata opustošili Osmanlije, kmet mogao dobiti na korištenje onoliko jutara oranica i livada koliko je bio u stanju obraditi.

LIT.: J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

R.