Šenjug, Vladimir

Šenjug, Vladimir, pjesnik (Poznanovec, 1. I. 1948). Osnovnu je školu pohađao u Poznanovcu i Bedekovčini, a srednju elektrotehničku u Zagrebu, gdje je završio i peti stupanj Škole za elektrokomunikaciju. Radio je kao tehnički voditelj mreže u Telekomunikacijskome centru Krapina–Zabok. Kajkavskim pjesmama javio se još u osnovnoškolskim danima na stranicama Glasa Hrvatskoga zagorja, a od 1970. objavljuje i u časopisu Kaj. Pjesme su mu uvrštene u mnogobrojne antologije i zbornike, npr. Horvacka zemlica (1971), Antologija novije kajkavske lirike (1975) i Rieči sa zviranjka (1999), Hrvatskozagorski književni zbornik 2004. (2005) i Hrvatskozagorski književni zbornik 2007. (2007). Sudjeluje na pjesničkim recitalima u Bedekovčini, Svetome Ivanu Zelini, Samoboru, Zlataru i Kustošiji. Tiskane su mu zbirke pjesama: Jesen kam odhajaš (1986), Kiesna ljeta (1996), Svetla i senčine (1999), Od istine (2004), Sprepleteni puti (2008), Meje vu meni (2012), Anđeo u službi (2014), Nešto u grudima (2015), Čuvarek ognjišča (s D. Raškajem Jalšovcem i Đurđom Lovrenčić, 2016), Zrele godine (2016), Usputne minijature (2017), Svetle duše (2019), Rieči moje grude (2021), Moje cvietje (2021), Tuga jeseni (2023), Tanec za kraj (2024) i Od kaja do beskraja (2024). Bavi se i slikarstvom, slikajući u tehnici ulja na platnu zagorske pejzaže, posebice motive iz okolice Poznanovca. Izlagao je na četiri samostalne te na nekoliko grupnih izložbi.

B. Brezinščak Bagola