seoski turizam

brošura u nakladi Krapinsko-zagorske županije, Krapina 2010.

seoski turizam (agroturizam, ruralni turizam), vrsta turizma koja se temelji na pružanju turističkih usluga, ponajprije ugostiteljskih, u okviru lokalnih gospodarstava koja gostima nude vlastite poljoprivredne proizvode ili proizvode drugih proizvođača iz istoga kraja. Po opsegu ponude obuhvaća tri osnovne vrste turističkih objekata: u jednima je uz prehranu moguć i smještaj u seoskim kućama uređenima za odmor, drugi imaju u ponudi samo hranu i piće, a treći su zapravo kušaonice vina (i voćnih rakija i likera), koje od hrane nude eventualno samo hladne nareske. Agroturistički objekti redovito su preuređene tradicijske zagorske kuće ili pak imitacije takvih kuća. U ponudi hrane na prvome su mjestu tradicionalna zagorska jela, odnosno jela pripremljena na tradicionalan način, dok u ponudi pića prednjače vina lokalnih proizvođača. Pojedini agroturistički objekti imaju u svojem sastavu i manje životinjske farme, primjerice kozlića i koza, odnosno purana, dok su drugi smješteni tako da su posjetiteljima na raspolaganju staze za šetnju, mogućnost obilaska povijesno-kulturnih zanimljivosti ili neka sportska aktivnost.

Na području Zagorja razvija se uspješno nakon 1990. Prve nositelje agroturizma na području Krapinsko-zagorske županije povezivao je i podučavao Petar Štefanec (1946–2008), srednjoškolski nastavnik u Zaboku. Potporu razvoju agroturizma daju Zagorska razvojna agencija i turističke zajednice. Broj agroturističkih objekata u stalnome je porastu, što taj oblik turizma čini sve važnijim i jednim od zaštitnih znakova cjelokupne turističke ponude Zagorja. Osim novih objekata koji u cijelosti prate koncepciju agroturizma, prilagođavaju joj se i stariji ugostiteljski objekti.

LIT.: S. Hajdaš Dončić i P. Štefanec, Agroturizam, Pregrada 2006.

M. Klemenčić