Šilobod Bolšić, Mihalj
Mihalj Šilobod Bolšić, Fundamentum cantus gregoriani, seu choralis, Zagreb 1760.
Šilobod Bolšić, Mihalj (Mijo, Mihael), matematičar i glazbeni teoretičar (Podgrađe Podokićko kraj Samobora, 1. ili 2. XI. 1724 – Sveta Nedelja, 8. IV. 1787). U Matici krštenih župe Sveti Martin pod Okićem zapisano je da je kršten 2. XI. 1724, a s obzirom na to da su se djeca sve do XIX. st. krstila na sam dan rođenja ili sutradan, može se pretpostaviti da je i on rođen toga dana ili dan ranije. Gimnaziju je pohađao kod isusovaca u Zagrebu. Filozofiju je, kao pitomac Hrvatskoga kolegija (1740–43), studirao u Beču, a teologiju je završio u Bologni. Za svećenika je zaređen 1749. Kao kapelan službovao je u Tuhlju i Ivancu (1749–51), gdje je radio na opismenjavanju siromašnoga puka. Od 1751. do kraja 1760. bio je župnik u Martinskoj Vesi, gdje je dao izgraditi novu crkvu, obnovio Bratovštinu kršćanskoga nauka s imenima Majke Božje Snježne i sv. Antuna Padovanskoga te sastavio Urbarium (posjedovni list župnoga zemljišta). Proglasom Marije Terezije njegovoj je obitelji 1758. dodijeljeno plemstvo, što je sljedeće godine potvrđeno na Hrvatskome saboru. Nakon Martinske Vesi premješten je u župu Presvetoga Trojstva u Svetoj Nedelji, gdje je 1783. dao dograditi župnu crkvu, a u kapeli sv. Roka njegovom zaslugom sazidano je pjevalište. Ujedno je bio i podarhiđakon Turopoljskoga arhiđakonata (1775, 1780. i 1784).
Istaknuo se prosvjetnim, kulturnim i gospodarskim radom, bavio se matematikom, preciznom mehanikom i slikanjem, te pisao prigodne latinske pjesme. Na kajkavskome književnom jeziku objavio je prvu hrvatsku aritmetiku (računicu), tj. prvi potpuni sustav aritmetičkih naziva koji se pojavljuju u hrvatskome jeziku – Aritmetika horvatska (1758), koja je bila korištena u Zagrebačkoj biskupiji i u Hrvatskome zagorju kao priručnik svima koji su se bavili trgovinom ili zanatom. Faksimilni pretisak izdanja iz 1758. objavljen je 2008, s pogovorom A. Jembriha, Zvonimira Jakobovića i Irene Mišurac Zorica. Drugo je njegovo djelo, pisano latinskim, glazbeno-teorijski priručnik o osnovama gregorijanskoga ili koralnoga pjevanja, Fundamentum cantus gregoriani, seu choralis (1760), koji sadržava šest dijaloga između učitelja i učenika, s elementima povijesti i teorije glazbe uz niz notnih primjera te na kraju otisnutu himnu Te Deum laudamus. Fundamentum je svećenstvo zagrebačke Crkve cijelo stoljeće koristilo kao priručnik za učenje glazbe. God. 2008. u Svetoj Nedelji održan je znanstveni skup posvećen Šilobodu i njegovu djelu, 2009. Fundamentum je prevela i priredila Jelena Knešaurek Carić, a iste godine prijevod je objavila i Katarina Koprek u Zborniku Ogranka Matice hrvatske u Samoboru. God. 2015. Ogranak Matice hrvatske u Svetoj Nedelji pokrenuo je projekt digitalizacije Šilobodovih djelâ, u sklopu kojega su 2016. objavljeni prijevod Fundamentuma na hrvatski jezik (sa studijom K. Koprek), pretisak originala i digitalizirana verzija na CD-ROM-u. Usto, Šilobod je anonimno objavio i zabavno-poučnu knjižicu (odgonetalicu) Cabala, tiskanu na hrvatskome i latinskome jeziku (1768). Pretpostavlja se da je sudjelovao u uredničkome radu (redaktor i skladatelj) na kantualu hrvatskih i latinskih crkvenih tekstova Cithara octochorda, posebice na njegovu trećem zagrebačkom izdanju iz 1757.
LIT.: A. Jembrih, Četiri znamenita Samoborca, Kaj, 30(1997) 1. • isti (ur.), Mihalj Šilobod i njegovo djelo (zbornik radova), Samobor 2009.
A. Jembrih