Sklenski, Vjenceslav

Vjenceslav Sklenski, De primo principio, rukopis, 1787.

Sklenski, Vjenceslav (Szklenszky), filozofsko-teološki pisac (Nové Město na Moravě, Češka, 10. IV. 1732 – Čakovec, 1. XII. 1790). Nakon završene gimnazije u ormoškome je samostanu 1751. stupio u novicijat te godinu dana poslije položio zavjet. Polazio je studij filozofije u Velikoj Kanjiži, a studij teologije (do 1758) u Varaždinu, gdje je imao i mladu misu 1756. Ondje je još kao student svećenik obavljao i službu orguljaša. God. 1761. bio je lektor filozofije na provincijskome studiju u Velikoj Kanjiži, 1762–66. učitelj novaka u franjevačkome samostanu u Krapini (prve dvije godine i orguljaš), a 1766–68. lektor teologije na generalnome studiju II. klase u Pečuhu. Zatim je u Zagrebu predavao teologiju na generalnome studiju I. klase 1768–75, kada je postao zagrebački gvardijan i tu je službu obavljao do 1777. Iste je godine izabran za zamjenika provincijala Kerubina Dellamartina te je ponovno poslan u Krapinu, gdje je ostao do 1780. Otad je do kraja života živio u Čakovcu. Za drugoga boravka u krapinskome franjevačkom samostanu, uz ostala povijesna djela, 1779. napisao je prvu, kratku povijest Krapine i njezina samostana Brevis descriptio antiquissimi et famosi loci Krapinae (Kratak opis prastara i glasovita mjesta Krapine, 11,5 listova) . Na temelju navedena rukopisa, što ga je za školskih praznika našao u samostanskoj knjižnici, 17-godišnji Lj. Gaj priredio je svoj tiskani prvijenac Die Schlösser bei Krapina (Tvrđave oko Krapine). Knjižicu je Gaj kao gimnazijalac objavio u Karlovcu 1826, pridodavši joj na kraju iscrpan popis krapinskoga bilja, koji je izradio njegov otac, ljekarnik I. Gaj.

LIT.: P. Cvekan, Krapinski Franjevci, Krapina 1980.

I. Cesarec