Skurjeni, Matija

Matija Skurjeni, Očurska vapnenica, 1965; GIUZ

Skurjeni, Matija, slikar (Veternica kraj Novoga Golubovca, 14. XII. 1898 – Krapinske Toplice, 4. X. 1990). Za Prvoga svjetskog rata bio je vojnik na ruskoj i talijanskoj fronti, a poslije rudar i ličilac. Završio je soboslikarski zanat u Metliki (1923) i zaposlio se u radionici Državnih željeznica u Zagrebu (1928). Njegovi prvi slikarski radovi nastali su 1923/24 (Veronikin rubac, Raspeće), ali se tek poslije umirovljenja 1956. posvetio isključivo slikarstvu. Od 1946. do 1950. pohađao je večernje tečajeve likovne sekcije KUD-a željezničkih i transportnih radnika »Vinko Jeđut« u Zagrebu (nastavnik mu je, među ostalima, bio slikar Mladen Veža). Od 1953. živio je u Zaprešiću. Tijekom 1950-ih, zaokupljen realnošću predmetnoga okoliša, slikao je prizore iz lokalne sredine (Zaprešićka rampa, 1956; Golubovečki rudnik, 1957). Početkom 1960-ih razvio je fantastični, oniričan stil, nadahnut nadrealističkom poetikom (Moja biografija, 1961). Slijedeći unutrašnju, nagonsku potrebu, slikao je svoje vizije i snove (Sanjao sam da moram preplivati ovu uzburkanu Savu, 1969). Stvarao je neobične lirske krajolike svojega zavičaja kao i urbane ambijente i motive iz Zaprešića (Moja obitelj, 1972). U specifičnu koloritu, iglicama, kružnicama i točkicama gradio je mozaičnu, poentilističku strukturu radova s ekspresivnim prikazima likova, ptica, zmajeva i ljudi, izražavajući svoje vizije, snove i svjetove koji su ga okruživali. Izradio je više mapa grafika i crteža (mapa crteža Eulalia s pjesmama Dimitrija Bašičevića Mangelosa, 1959; mapa grafika Skurjeni u izdanju Zbirke Biškupić, 1972). Radio je knjižne ilustracije (Arsen Dedić, Zamišljeno pristanište, 1975). Jedan je od suosnivača Društva naivnih likovnih umjetnika Hrvatske (1963). Samostalno je izlagao u Zagrebu (1958, 1962, 1964, 1974, 1977, 1984, 1988, 1998), Beogradu (1959), Rimu (1960), Parizu (1962), Kölnu (1963), Zürichu (1968), Zlataru (1973), Milanu (1978) i Zaprešiću (1983, 1987, 1998, 2017). Na temelju radova koje je 1984. donirao općini Zaprešić osnovana je Galerija »Matija Skurjeni« (od 2000. → Muzej Matija Skurjeni) u Novim dvorima zaprešićkim. Počasnim građaninom Zaprešića proglašen je 1987. Dobitnik je brojnih nagrada (prva nagrada za slikarstvo, 4. Internationale Kunstausstellung der Eisenbahner, München 1959) i priznanja (počasno priznanje za djela prikazana na izložbi Insita 97, Bratislava 1997). U novije doba radovi su mu izloženi na skupnim izložbama u Berlinu (2023) i Kölnu (2024). Na mjestu rodne kuće u Veternici 1998. podignuta mu je spomen-ploča.

LIT.: V. Maleković, Matija Skurjeni: život i djelo, Zaprešić 1987. • M. Lenković, San i java: fantastični svijet Matije Skurjenija / Dreams and waking: the fantastic world of Matija Skurjeni, Zaprešić 2010. • V. Crnković, Matija Skurjeni, Hrvatsko zagorje, 17(2011) 1–4. • S. Laljak, Matija Skurjeni – građanin svijeta i prvi počasni građanin Zaprešića, ibid. • F. Gavrilović iŽ. Kipke, Skurjeni: Eros i Tanatos (katalog izložbe), Zaprešić 2017.

A. Kaniški i R.