Slavonska (vojna) krajina

Slavonska (vojna) krajina, obrambena vojno-sigurnosna zona u sastavu Habsburške Monarhije uz granicu prema Osmanskome Carstvu. Utemeljio ju je 1553. vrhovni krajiški zapovjednik Ivan Lenković, koji je krajiško područje podijelio na Hrvatsku krajinu (Krabatische Graenitz), sa središtem od 1578. u Karlovcu (poslije Karlovački generalat), i Slavonsku krajinu (Windische ili Slawonische Graenitz), sa središtem u Varaždinu (poslije Varaždinski generalat). Slavonska vojna krajina trebala je služiti kao obrambeni bedem za zaštitu ostataka nekadašnje Slavonije i Štajerske, zbog čega su financiranje njezine obrane i izgradnju obrambenih građevina preuzeli štajerski staleži. Isprva je obuhvaćala područje između Save, Drave, Sutle i osmanske granice. Dijelila se na Ivanićgradsku, Križevačku, Koprivničku, Varaždinsku i Zagrebačku kapetaniju. Pod nadležnošću varaždinskih kapetana nalazile su se zagorske utvrde Remetinec (nekadašnji samostan) i Varaždinske Toplice, a pod zapovjedništvom zagrebačkoga kapetana utvrde Bisag, Hum i Čanjevo. Iako je obrana preostalih zagorskih utvrda bila prepuštena njihovim vlasnicima, krajiške vojne i hrvatske civilne vlasti skrbile su se o posadi i obrambenoj spremi pojedinih utvrda. Jedna od njih bila je i Donja Stubica, u koju je smještena posada od dvadeset haramija. Kada je 1630-ih Slavonska krajina teritorijalno izdvojena iz Kraljevine Hrvatske i Slavonije, Hrvatsko zagorje u cijelosti je ostalo izvan njezina sastava.

LIT.: N. Budak, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb–Koprivnica 1994. • M. Kruhek, Krajiške utvrde i obrana Hrvatskog Kraljevstva tijekom 16. stoljeća, Zagreb 1995.

K. Regan