Šojat, Olga
Šojat, Olga, književna povjesničarka i filologinja (Zagreb, 16. VIII. 1908 – Zagreb, 25. XI. 1997). U Zagrebu je završila osnovnu školu i gimnaziju, na Filozofskome fakultetu diplomirala jugoslavistiku i germanistiku 1932. te doktorirala 1946. Radila je 1932–57. u Slavenskome institutu Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, a od 1957. do umirovljenja 1972. u Institutu za književnost i teatrologiju JAZU. God. 1951‒57. obavljala je dužnost tajnice Odbora za organizaciju Seminara za strane slaviste, u sklopu kojega je dvije godine bila i lektorica. Bila je i jezična redaktorica časopisa Umjetnost riječi i Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 1962–66. pročelnica lektorske sekcije Društva novinara Hrvatske, a 1969–72. lektorica hrvatskoga jezika i književnosti na Sveučilištu u Bochumu. Svoj je književnoznanstveni rad započela temama hrvatskoga ilirizma, posebnu pozornost posvećujući temi svoje doktorske disertacije, Ljudevitu Vukotinoviću, te studijama iz područja teatrologije – dramskoj književnosti sjeverne Hrvatske. Poslije je svoj znanstvenoistraživački interes usmjerila isključivo kajkavskoj dopreporodnoj književnosti, do tada nedovoljno obrađenoj i zanemarenoj. Uputila je na značajnu ulogu posljednjega pobornika kajkavskoga kao književnoga jezika, I. Kristijanovića (Rad JAZU, 1962, 324) te upozorila na stilske značajke toga pisca i donijela izbor iz Danice zagrebečke (Kaj, 1968, 1–3). Služeći se isključivo pozitivističkom metodom, autorica je studija o značajnim autorima kajkavske književnosti (objavljenih u časopisu Kaj od samih početaka njegova izlaženja), u kojima je donosila izbore iz njihovih djela popraćene predgovorom (sadržajna analiza djela), bibliografijom i iscrpnim rječnikom: Ivan Krstitelj Birling (1968, 12), B. A. Krčelić (1971, 5), S. Fuček (1972, 2), Stjepan Škvorc (1972, 3–4), P. Berke (1973, 7), I. Pergošić (1975, 9–10), H. Gašparoti (1988, 3–5). Kao tematski brojevi časopisa Kaj objavljene su njezine studije o I. Belostencu (1978, 1), Jurju Habdeliću (1974, 10), Jurju Mulihu (1983, 5–6) te knjiga Izbor iz starije hrvatskokajkavske književnosti (1975, 9–10), gdje je dala opširan pregled sveukupne kajkavske književnosti, od njezinih početka sredinom XVI. st. pa do polovice XIX. st., te stanje literarne borbe koja se u sjevernoj Hrvatskoj desetljećima vodila između zagovornika kajkavskoga kao književnoga jezika i iliraca, što je u hrvatskoj književnoj historiografiji prvi opširniji prikaz tih trzavica. U istoj je knjizi objavila i izbor tekstova iz tiskanih i rukopisnih djela kajkavskih autora XVI. st. (I. Pergošić, A. Vramec, Blaž Škrinjarić i Prekomurska pjesmarica I). Za istraživanje kajkavske književnosti važne su i njezine studije objavljene u časopisu Forum, gdje je pisala o K. Patačić (1971, 7–8), Mihalju Šimuniću (1971, 12), J. Rattkayu Velikotaborskome (1972, 4–5), Baltazaru Milovcu (1973, 4–5), Ivanu Krajačeviću Sartoriusu (1974, 7–8) i Matijašu Magdaleniću (1975, 3). Osim o pojedinim autorima i njihovim djelima, donosila je izbore iz kajkavskih pjesmarica (Pjesmarica Jurja Ščrbačića, Forum, 1969, 9; Ludbreška pjesmarica, Kaj, 1968, 7–8; pjesmarice Jurja Lehpamera i Alojzija Posavca, Republika, 1968, 8–9 i Kaj, 1970, 12) i starih kajkavskih drama (u časopisu Kaj, 1969, 11; 1970, 11; 1990, 1–4). God. 1977. u sklopu edicije Pet stoljeća hrvatske književnosti priredila je dva sveska knjige Hrvatski kajkavski pisci (knj. 15/I i 15/II), kritičko izdanje izbora pisaca i djela, gdje su u prvome svesku zastupljeni autori druge polovice XVI. st. (I. Pergošić, A. Vramec, B. Škrinjarić, N. Krajačević, J. Rattkay Velikotaborski, potom tekstovi o Statutu grada Zagreba, progonima vještica u sjevernoj Hrvatskoj, rukopisnim pjesmaricama i Pavlinskome zborniku), a u drugome pisci XVII. st. (Ana Katarina Zrinska, J. Habdelić, B. Milovec, M. Magdalenić, I. Belostenec, Gabrijel Jurjević, M. Šimunić te tekstovi o Pjesmarici Jurja Ščrbačića i Cithari octochordi), s popratnim biografijama, bibliografijama i rječnikom. U NSK-u u Zagrebu čuva se njezin Bibliografski popis djela starije kajkavske književnosti (od polovine XVI. do polovine XIX. st), koji sadržava oko 600 bibliografskih jedinica, u kojima su naslovi kajkavskih tekstova preneseni originalnom kajkavskom grafijom. God. 1981. za znanstvenoistraživački rad nagrađena je državnom nagradom za znanost.
LIT.: Olga Šojat, Ljetopis JAZU, 1977, 81. • J. Vončina, Olga Šojat (1908.‒1997.) (nekrolog), Ljetopis HAZU, 1997, 101. • A. Jembrih, Olga Šojat (1908.‒1997.): uz 100. obljetnicu njezina rođenja, Gazophylacium, 13(2008) 3–4.
J. Lukec