Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof

Specijalna bolnica za kronične bolesti Novi Marof, zdravstvena ustanova za specijalističko-konzilijarno i bolničko liječenje kroničnih bolesti i medicinsku rehabilitaciju. Smještena je u Novome Marofu u dvorcu, koji je od 1776, kada je izgrađen, do 1923. bio u vlasništvu obitelji Erdődy. Početci zdravstvenoga djelovanja na marofskome području sežu u 1890, kada je grofica Lujza Erdődy osnovala privatnu karitativnu ambulantu »Saluti« u obližnjem → Možđencu. Stanovništvu je pružala besplatne zdravstvene usluge i lijekove do 1923, kada je prestala s radom. Na istočnome zidu zgrade stajala je mramorna ploča s natpisom U saznanju spas, koja danas stoji na ulazu dvorca. Rudolf II., sin grofice Lujze, prodao je dvorac zagrebačkoj Zemaljskoj zakladi za suzbijanje tuberkuloze; u njemu je 1925. otvoreno Zemaljsko lječilište za slabunjavu djecu, koje je djelovalo samo nekoliko mjeseci, a 1926. u dvorcu je otvoren sanatorij za plućne bolesnike pod imenom Državno lječilište za plućne bolesti, prvim ravnateljem kojega je imenovan Ivan Dabranić. Isprva je u lječilištu bilo smješteno samo 40 kreveta, 1927. dodano ih je 20 u dvorišnoj zgradi, a 1927/28. dograđen je bolesnički paviljon s novih 70 kreveta (tzv. Deckerova baraka). U sklopu lječilišta nalazili su se laboratorij i ljekarna, 1939. otvoren je Antituberkulozni dispanzer, a od medicinskih aparata lječilište je imalo dva rendgenska aparata (prvi nabavljen 1928), a potom elektrokardiograf, spirometar i operacijski stol. Lječilište se opskrbljivalo iz vlastite elektrane, a 1940. priključeno je na javnu električnu mrežu. Uz liječnike, za bolesnike su se brinule sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskoga. Za NDH započela je gradnja novoga paviljona i proširenje lječilišta. Dovršetkom izgradnje triju novih paviljona (ženskoga 1947, muškoga 1952. i maloga 1957) kapacitet se proširio na 420 kreveta, 1958. obnovljena je dvorišna zgrada, a 1979. izgrađena prostorija za terapiju kisikom. Promjenom strukture bolesnika mijenjao se i naziv bolnice pa je 1946. ustanova promijenila ime u Zemaljsko lječilište Novi Marof, od 1949. djeluje pod nazivom Bolnica za tuberkulozu pluća i plućne bolesti, a od 1979. kao Bolnica za plućne bolesti, TBC i kronične bolesti. Početkom 1990-ih došlo je do prenamjene, a ustanova je 1991. dobila današnji naziv. God. 1999. otvoren je bolnički Odjel za zbrinjavanje i liječenje osoba starije životne dobi, a 2002. Centar za hemodijalizu. Bolnica raspolaže s 320 kreveta, a o bolesnicima skrbi oko 220 djelatnika. God. 2001. izvršeni su zaštitni radovi na sanaciji i obnovi parka ispred dvorca (od 1962. pod zaštitom Državnoga zavoda za zaštitu prirode), u kojem je postavljen pil Blažene Djevice Marije − Gospe od Zdravlja. Od 2014. bolnica posluje u sastavu Opće bolnice Varaždin.

LIT.: L. Manenica, Bolnica Novi Marof (bolnica na majuru): stogodišnjica bolničke djelatnosti u Novom Marofu i 65. obljetnica Bolnice za plućne bolesti i TBC, Novi Marof (1926−1991), Novi Marof 1991. • M. Kevo, Ladanje bogate zdravstvene tradicije, Hrvatska revija, 2(2002) 4.

V. Dugački