Srednja škola Oroslavje

zgrada škole

Srednja škola Oroslavje. Iako je Skupština općine Donja Stubica još 1966. donijela odluku o osnivanju Škole za učenike u privredi metalskoga smjera u Oroslavju, tadašnji je Republički sekretarijat za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu SRH odlučio da ta škola mora biti područno odjeljenje jednoga od zagrebačkih školskih centara: 1966–69. Prve metaloprerađivačke škole za učenike u privredi, a zatim 1969–73. Škole za obrazovanje radnika metalske struke. Odlukom Skupštine općine Donja Stubica 29. V. 1973. proglašena je samostalnom obrazovnom ustanovom, pod nazivom Srednja metalska škola Oroslavje. God. 1979. preimenovana je u Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje Oroslavje, a od 1990. nosi današnji naziv.

Na početku svojega samostalnog djelovanja škola je obrazovala učenike različitih zanimanja i profila, najvećim dijelom u sektoru strojarstva, po čemu je prepoznatljiva i danas. Učenici su se najprije obrazovali u dvogodišnjem pripremnome stupnju opće srednje škole, a potom u jednogodišnjem završnome stupnju obrazovanja za zanimanja strojobravar, bravar, zavarivač, tokar, alatničar, limar i vodoinstalater, mehaničar tekstilnih strojeva, precizni mehaničar konfekcijskih strojeva, automehaničar i autolimar. Škola je obrazovala i učenike za potrebe tekstilne, kožarsko-gumarske i obućarske industrije, u to doba snažno razvijene u Oroslavju, Zaboku i Krapini.

Tijekom 1970-ih i 1980-ih u školi su se obrazovale generacije učenika za zanimanja mehaničar tekstilnih strojeva, precizni mehaničar konfekcijskih strojeva (od 1973), krojač i izrađivač gornjišta obuće (od 1980), šivač podstavnih dijelova i izrađivač donjišta obuće (od 1981), obućarski radnik (od 1984) i dr. Nastava se tada odvijala u sedam razrednih odjela u zgradi iz 1930, u kojoj je do 1970. djelovala osnovna škola, te u manjoj zgradi, izgrađenoj 1972, u kojoj se nalazila manja radionica za izvođenje praktične nastave. Tadašnji je ravnatelj bio Vinko Popović.

Škola je uvijek pratila potrebe tržišta rada, pa se tako 1979. počelo s obrazovanjem učenika iz prometne struke, najprije za zanimanje vozač motornih vozila, a od 1986, u suradnji s tadašnjim Školskim centrom za cestovni saobraćaj u Zagrebu, za zanimanja vozač teretnih motornih vozila i vozač autobusa. God. 1983. uvedeno je novo usmjerenje u drvnome sektoru, zanimanje stolar, a 1987. uveden je obrazovni program strojarski tehničar – smjer obrada materijala i montaža. Zbog velikoga broja učenika nastava se u pripremnome stupnju prve dvije godine sa zajedničkim predmetima odvijala i u područnim odjeljenjima u Gornjoj Stubici (od 1980), Mariji Bistrici (od 1981) i Bedekovčini (od 1984).

Kad je krajem 1980-ih nastupila kriza u tekstilnoj i obućarskoj industriji, što je dovelo do opadanja interesa za zanimanja za koja je škola dotad obrazovala kadrove, zamalo je došlo i do zatvaranja škole. Stoga je Škola početkom 1990-ih još jednom napravila iskorak i uvela gimnazijski program. Od 1993. učenici se obrazuju u programima opće gimnazije te u strukovnome četverogodišnjem programu za zanimanje strojarski tehničar – opći smjer (od 1999. tehničar za finomehaniku, 2002–17. računalni tehničar za strojarstvo, a od 2017. strojarski računalni tehničar) i u trogodišnjim strukovnim programima strojobravar, autolimar, alatničar, tokar, vodoinstalater i plinoinstalater, autolakirer (1994–98), stolar i CNC operater (od 2018). Od 1994. uvedeno je obrazovanje na području osobnih usluga za zanimanja frizera i kozmetičara (od 2002). Od 2023. ne upisuje se više program opće gimnazije, a od 2024. škola počinje izvoditi novi strukovni program, tehničar za energetiku. God. 2024. upisano je 340 učenika u 16 razrednih odjela, i to u četverogodišnje strukovne programe strojarski računalni tehničar i tehničar za energetiku, te trogodišnje strukovne programe bravar, strojobravar i vodoinstalater (sektor strojarstva), kozmetičar i frizer (sektor osobnih usluga) i stolar (sektor obrade drva).

Osim redovnoga obrazovanja, Škola kontinuirano provodi i programe osposobljavanja i usavršavanja odraslih, prema potrebama tržišta rada. Škola je sudionik i dobitnik odličja na velikim međunarodnim izložbama učeničkih radova i inovacija, sudjeluje na međunarodnim simpozijima, festivalima dramsko-scenskoga i filmskoga stvaralaštva te sportskim natjecanjima (sportski klub Herkul) te je, kao članica međunarodnih organizacija (People to People International, 2003–14), uključena u brojne međunarodne projekte.

Ravnatelji škole bili su: Vinko Popović (1973–78), Barica Gradiški (1979), Krunoslav Rakoš (1979–85), Zdravko Dolenec (obnašatelj dužnosti 1985– 86), Davor Krajačić (obnašatelj dužnosti 1986–87), Marinko Banožić (obnašatelj dužnosti 1987–88), Vesna Hrvoj-Šic (1988–2008) i Natalija Mučnjak (od 2008 ) te Branko Čičko (obnašatelj dužnosti 2022).

B. Čičko