Stahuljak, Tihomil

Stahuljak, Tihomil, povjesničar umjetnosti i konzervator (Zagreb, 7. V. 1918 – Zagreb, 21. VIII. 2007). Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomirao je povijest umjetnosti i arheologiju 1942. Radio je u Konzervatorskome zavodu Hrvatske (1941–56) te predavao umjetnost baroka i zaštitu spomenika kulture na Tehničkome (od 1946) i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu (od 1950), gdje je utemeljio katedru za zaštitu spomenika. Bio je prvi predsjednik Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske od njegova osnutka 1956. Kao konzervator radio je na zaštiti zagrebačkih spomenika, a za Drugoga svjetskog rata iskapao je ruševine samoborskih i susedgradskih gradina. Nakon rata proučavao je srednjovjekovne, a potom i barokne zidne slike te barokne rezbarene oltare i crkve Hrvatskoga zagorja. Drvene crkve, kapele i dvorce popisivao je 1950-ih i 1960-ih, a početkom 1980-ih istraživao je gradnju dvorca Stubički Golubovec u Donjoj Stubici, te se zauzimao za obnovu dvorske kapele. Bio je član Odbora za revitalizaciju Staroga grada u Krapini te se bavio arhitekturom Klanjca (Klanjec iz razglednica, Peristil, 1986, 29), gdje je u salonu Galerije Antuna Augustinčića sudjelovao u organizaciji nekoliko izložbi. Knjigu o Klanjcu dovršio je 1980-ih, ali ostala je neobjavljena.

Napisao je i mnogobrojne radove iz područja kulturne povijesti (Hermannu Bolléu ad maiorem gloriam, Život umjetnosti, 1978, 26–27; Ćiril Metod Iveković i moderna arhitektura, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 1988, 7), povijesti muzeja i likovnoga odgoja te monografiju Gjuro Szabo, djelo jednoga života (1995), o svojemu prethodniku i uzoru.

LIT.: I. Reberski, Oproštaj od prof. Tihomila Stahuljaka (7. 5. 1918. – 21. 8. 2007.), Vijesti muzealaca i konzervatora (2007) 1–4. • S. Deak, Prof. Tihomil Stahuljak (Zagreb, 7. 5. 1918. – Zagreb, 21. 8. 2007.), Hrvatsko zagorje, 13(2007) 1–2.

I. Klobučar Srbić