staklarstvo

staklarstvo, izradba uporabnih i ukrasnih predmeta od stakla. Tradicija staklarskoga obrta u Hrvatskome zagorju duga je više od 150 godina. Nekada je gotovo u svakome većem naselju postojao barem jedan staklar, koji je u svojoj glažuti, radionici, izrađivao staklene predmete. Danas su se majstori staklari održali jedino još u općinama Desinić te Hum na Sutli, gdje se nalazi i znamenita tvornica stakla Vetropack Straža. Staklo se puhalo slobodno i u kalup. Slobodno puhanje omogućivalo je stvaranje velikoga broja različitih oblika, a puhanje u kalup stvaranje reljefnih ukrasa i žigova. Alati za izradbu predmeta od stakla bili su staklarska lula, bulgaholc, drveni kalup u kojem se puhanjem oblikuje staklo, pincete, škare za rezanje stakla i drumla, mala peć za zagrijavanje stakla prije završne obradbe. Kada su predmeti bili oblikovani, trebalo ih je ukrasiti brušenjem u staklobrusačkoj radionici. Brušenje je iznimno zahtjevan i težak posao u kojem su ruke u stalnome dodiru s vodom. Staklobrusač objema rukama pritišće stakleni predmet na brus, prateći iscrtano i koristeći se pritom brusovima različitih veličina. Pritom treba paziti da na brus prisloni točno određeni dio staklenoga predmeta. Brus, nastavak pomoću kojega se izvode grube, ali i najfinije gravure na predmetima, pokreće se na nožni ili strojni pogon. Niz brus neprestano curi voda koja ga hladi da ne bi došlo do pregrijavanja i pucanja staklenoga predmeta. U završnoj obradbi staklobrusač glača, polira i posebnim alatom buši rupe u staklu.

A. Paun-Gadža