Staroveški, Božidar
Staroveški, Božidar, pjesnik i drvorezbar (Zagreb, 24. XI. 1930 – Zabok, 24. IV. 2012). U Krapini je polazio pučku školu i nižu realnu gimnaziju. God. 1946. upisao se u Tekstilno-tehničku školu u Varaždinu, a nakon njezina završetka 1949. radni je vijek proveo radeći u više hrvatskih (Krateks, Oroteks) i slovenskih tekstilnih tvornica. Od 1975. živio je u Stubičkim Toplicama. Zaljubljen u zagorski kraj i kaj, pisao je stihove na krapinskome kajkavskom idiomu, objavljujući ih u lokalnim glasilima, časopisu Hrvatsko zagorje i pjesničkim zbornicima, a nastupao je i na zagorskim i zagrebačkim radijskim postajama. Tiskane su mu zbirke pjesama Pajdašam (1989) i Fala ti navek, moj dragi breg! (1999). Bio je inicijator Prvoga susreta zagorskih pjesnika i priređivač istoimena pjesničkog zbornika (2001), a također je jedan od utemeljitelja Hrvatskozagorskoga književnog društva 2002. U klijeti atelijeru na Kamenjaku iznad Stubičkih Toplica bavio se drvorezbarstvom te je sudjelovao na mnogobrojnim likovnim radionicama i kiparskim kolonijama (Lipa – Gornja Stubica, Trijenale zagorskog suvenira, Pihači – Šinjakovica, Stubičke Toplice, Ernestinovo). Veći dio njegova drvorezbarskog opusa čini sakralna tematika, a napose se ističu monumentalna drvena raspela postavljena diljem Zagorja. Svoja odabrana likovna i pjesnička djela zadnji je put predstavio na izložbi Moji kipi i popevke 2010. u Stubičkim Toplicama.
LIT.: I. Cesarec, Predgovor, u: B. Staroveški, Fala ti navek, moj dragi breg! Krapina 1999. • D. Horvatin, Božekovi kipi i popevke, Krapinski vjesnik – Glas Zagorja, 7(2010) 71.
I. Cesarec