Stolnik, Slavko

Slavko Stolnik, V hiži, 1955; HMNU

Stolnik, Slavko, naivni slikar i kipar (Donja Voća, 11. VI. 1929 – Donja Voća, 17. V. 1991). Poslije osnovnoga školovanja bavio se ratarstvom, stočarstvom i vinogradarstvom. Radio je u Sloveniji i u rudniku Ladanje Donje. Obavljao je policijsku službu u Zagrebu (1952–59). Slikarstvom se počeo baviti 1952. Bio je član Likovne sekcije KUD-a »Pavao Markovac« i Kiparske sekcije društva »Otokar Keršovani«. God. 1955. pohađao je sate slikanja kod K. Hegedušića, koji ga je usmjerio da se, umjesto klasičnomu crtežu, prikloni snažnomu kolorizmu. Većinu djela koja je naslikao za vrijeme pouke iste je godine izložio na prvoj samostalnoj izložbi u Zagrebu. Imao je atelijer u Zagrebu. Od 1959. do 1963. živio je u Parizu, potom se vratio u Donju Voću i bavio pučkom medicinom, poljodjelstvom i slikarstvom. Tehnikom akvarela na papiru i tempere na staklu prikazivao je krajolike Hrvatskoga zagorja, klijeti, polja (često napučena nagim seljacima i žetelicama) i ljude na svadbama, pogrebima i proštenjima (Prošćenje, 1976). Skulpture ženskih aktova i životinja u sušenoj glini (Kobila na paši), uznemirenih oblika i naglašena pokreta izradio je 1966. Prvi je naivni kipar zagorskoga kruga, osobito značajan kao animalist. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Dubrovniku, Rijeci i Parizu. Napisao je knjigu Vraćam život otpisanima (1990). Ubijen je 1991. u svojemu domu, iz kojega je 1997. ukraden dio slika.

LIT.: M. Pavković, Misterij Stolnik, Koprivnica 1991. • isti, Slavko i Stjepan Stolnik, Varaždinske Toplice 2012.

A. Kaniški