Štrok, Izidor

Štrok, Izidor, revolucionar (Podgora Krapinska, 24. IV. 1911 – Zagreb, 2. VI. 1984). Osnovnu školu završio je u rodnome mjestu, a potom strojobravarski i vozački zanat. God. 1927. počeo je raditi u tekstilnoj tvornici u Žutnici. Sudjelovao je kao dobrovoljac u Španjolskome građanskom ratu, gdje je postao članom Komunističke partije. Po povratku iz Španjolske bio je interniran u Francuskoj do 1941, kada se javio na dobrovoljni rad u Njemačku, odakle se početkom srpnja 1941. prebacio u Hrvatsku i priključio partizanskomu pokretu. Istaknuo se u napadu na Perjasici te postao političkim komesarom čete, a potom bataljuna. Polovicom 1942, kao zapovjednik Kalničkoga partizanskog odreda, sudjelovao je u sukobima na željezničkoj postaji Ključ, paljenju željezničke postaje u Zaboku, borbama kraj Marije Bistrice i Đurmanca te zarobljavanju vlaka u Cerju Tužnome. Početkom 1943. sudjelovao je u oslobađanju Lepoglave te je iste godine imenovan zapovjednikom brigade »Braća Radić«, koja je pod njegovim zapovjedništvom oslobodila Novi Marof, Varaždinske Toplice te vodila uspješne borbe u Šemovcu. U prosincu 1943. imenovan je zapovjednikom 32. zagorske divizije, koja je izvela niz uspješnih vojnih operacija u Hrvatskome zagorju. Od 1944. bio je načelnik divizije Korpusa narodne obrane Jugoslavije, a od 1945. zapovjednik Autokomande Jugoslavenske armije u Beogradu. Nakon rata bio je voditelj delegacije za raspodjelu robe – United Nations Relief and Rehabilitation Administration (UNRRA) u Sloveniji, tehnički direktor Auto-saobraćaja Hrvatske te je obnašao različite dužnosti u JNA do umirovljenja, u činu pukovnika, 1956. Potom je bio direktor mesne industrije u Vrbovcu te poduzeća Hospital-denta. Nositelj je Partizanske spomenice 1941, a narodnim herojem proglašen je 1953. Njegovo je ime nosio Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje (danas Srednja škola) u Krapini, gdje mu je postavljen spomenik.

LIT.: Štrok, Izidor, Narodni heroji Jugoslavije, 2, Beograd 1975.

V. Dugački