Šulek, Stjepan

Šulek, Stjepan, publicist, diplomat i pjesnik (Dubrovčan kraj Velikoga Trgovišća, 13. X. 1933 – Novaki Bistranski, 24. XII. 2025). Pučku školu pohađao je u Velikoj Erpenji, a nakon završene srednje veterinarske škole u Zagrebu, 1954. emigrirao je u Austriju, gdje je dobio politički azil. Studirao je bogosloviju u Linzu, a potom je apsolvirao na Socijalno-političkoj školi u Beču. Radio je kao suradnik i dopisnik katoličkoga tjednika Die Furche (1962–65). U Austriji je boravio od 1956. do 1964, surađujući s gradišćanskim Hrvatima, kojima se priključio u njihovoj borbi za očuvanjem etničke neovisnosti. Sudjelovao je u pokretanju i radu hrvatskoga kulturnog društva »Velebit«. Bio je suosnivač i suradnik časopisa za kulturu gradišćansko-hrvatskih studenata Glas (1956), u kojem je pisao članke, prikaze i pjesme. Vodio je (1957–60) bečku podružnicu karitasa katoličke misije – Caritas Croata, a radio je i u Središnjoj knjižnici u Beču. God. 1964. preselio se u Köln, gdje je do 1992. radio kao prevoditelj i novinar na radijskim postajama Deutschlandfunk i Deutsche Welle. Od 1978. do 1990. bio je glavni urednik hrvatskoga časopisa na njemačkome jeziku Kroatische Berichte, koji je uređivao pod pseudonimom Krunoslav Sigetić. Nakon demokratskih promjena u Hrvatskoj, 1992. postao je član diplomatsko-konzularnoga predstavništva u Bonnu. God. 2001. vratio se u Zagreb i počeo surađivati u Hrvatskome slovu (glavni urednik 2002–03), u kojem je obrađivao europske i hrvatske političke teme. Objavio je zbirke pjesama Žedni korijeni (2007) i Bez uzmaka (2023) te knjige Kad mislim na Hrvatsku (2011), koja donosi izbor tekstova objavljenih u Hrvatskome slovu 2001–09, i Put koji sam tražio (2022). U Kölnu je kao suvlasnik knjižare Buch- und Pressestube Ulrike Sulek izdavao knjige na njemačkome jeziku koje su obrađivale političko-ratne prilike u Hrvatskoj.

B. Brezinščak Bagola