Susedgrad

ostatci utvrde, XIII–XIV. st.

tlocrt ostataka utvrde

Susedgrad, srednjovjekovna utvrda na krajnjem zapadnom rubu Medvednice i zagrebačke gradske četvrti Podsused, neposredno iznad utoka rijeke Krapine u Savu. Sagrađen je tijekom druge polovice XIII. ili početkom XIV. st., a u dokumentima se prvi put spominje 1316. u ispravi kralja Karla I. Roberta. Pod kraljevskom je vlašću bio do 1345, kada ga je kralj Ludovik I. Anžuvinac darovao Nikoli III. Arlandiju, zvanom Tóth od roda Aka. U posjedu njegovih potomaka bio je do 1439–43, kada se Dora Tóth udala za Nikolu Hennyngha (Henninga). Nakon što su 1507. Hennynghovci izumrli, Susedgrad je najprije pripao kraljevskomu fisku, a nakon parničenja pravo na njega stekli su 1551. nasljednici, u ženskoj liniji, Hennynghovaca: Andrija Teuffenbach, njegov nećak barun Helfrik Sebriak de Kaynach te braća Andrija III., Juraj i Nikola Báthory. Andrija III. Teuffenbach, koji se po majci nazvao Hennyngh, jedini se nastanio u Susedgradu, a svoj udio u njem dodatno je povećao 1554. kada mu je nećak de Kaynach prodao svoj dio. Nakon što je Andrija III. Bonaventura Báthory 1564. prodao svoj udio Susedgrada Franji Tahiju, između Hennyngha i Tahija izbio je višegodišnji spor, riješen 1584, kada su Hennynghovci polovicu Susedgrada otkupili od obitelji Tahi za 44 000 forinti i tako stekli čitavu utvrdu, u kojoj su boravili do početka XVII. st., kada je Susedgrad izgorio. Arheološki je istraživan 1942–45. pod vodstvom T. Stahuljaka.

Ostatci utvrde leže na vrhu stožastoga brežuljka, a sastoje se od jezgre nepravilne peterokutne osnove s trokrilnim palasom te od utvrđenoga predgrađa, bedemi kojega su dvjema okruglim ugaonim kulama zatvarali prostor zapadno i južno od jezgre u obliku nepravilna poligona. Radi dodatne zaštite, predgrađe je bilo opasano širokom i dubokom grabom, najbolje sačuvanom cjelinom cijele utvrde.

LIT.: L. Prister, Susedgrad ili nedovršena priča o jednom gradu (katalog izložbe), Zagreb 1998. • D. Miletić, Plemićki grad Susedgrad, Kaj, 31(1998) 5–6.

K. Regan