sušobreški plemićki posjed

sušobreški plemićki posjed, srednjovjekovno i novovjekovno plemićko dobro obitelji Konjski u moravečkome distriktu Zagrebačke županije, u dolini donjega toka potoka Žitomirka i na krajnjim sjeveroistočnim obroncima Medvednice, sa središtem u naselju Sušobreg. Ondje se nalazio i obiteljski kaštel, koji se u dokumentima jedini put spominje u zaključcima Hrvatskoga sabora iz 1638. kao posjed Jurja Gašpara Konjskoga. Posjed je sa sjeverne strane graničio sa selničkim (konjščinskim) vlastelinstvom, sa zapadne i južne strane s bistričkim vlastelinstvom, a s istočne strane s moravečkim plemićkim distriktom.

U dokumentima se prvi put spominje pod imenom Završje (possessionem Zawrsya alio nomine Sosomberk), koje je 19. VII. 1487. pred Zagrebačkim kaptolom magistar Petar Gudovečki (de Gudowcz) prepustio Kristoforu Konjskomu u zamjenu za Kristoforova opustjela naselja Pongrachyowcz i Wrasyagoricza (Vražja gorica) na konjskome posjedu, pravo na ubiranje takse od vinograda te 31 vinograd i 50 florena. Sa susjednim selničkim (konjščinskim) vlastelinstvom tvorio je prostran i teritorijalno jedinstven veleposjed Konjskih u porječju srednjega toka rijeke Krapine. U vlasništvu Kristoforovih potomaka posjed je bio, uz kraći prekid tridesetih i četrdesetih godina XVI. st., kada je u vlasništvu Jurja Vragovića, sve do nestanka obitelji u drugoj polovici XVII. st.

Glavna gospodarska grana posjeda bilo je vinogradarstvo, koje je činilo više od polovice ukupne poljoprivredne proizvodnje na posjedu, dok se ostala proizvodnja odnosila na uzgoj pšenice i raži te uzgoj stoke (osobito svinjogojstvo). Početkom XVII. st. taj se omjer još više povećao u korist vinogradarstva. Nakon što se krajem XV. i u prvoj polovici XVI. st. našao na trasama osmanlijskih prodora prema zapadu, došlo je do odlaska dijela podložnika posjeda u sigurnije krajeve, a do oporavka je došlo krajem XVI. i u XVII. st. Po sačuvanim popisima poreza iz XV. i XVI. st., posjed se ubrajao među manja plemićka dobra u Banskoj Hrvatskoj. Od XV. st. nalazio se u sklopu moravečkoga desetinskoga kotara.

LIT.: J. Stipišić i M. Šamšalović, Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije, Zbornik Historijskog instituta JAZU, 1960, 3. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • L. Dobronić, Po starom Moravču, Zagreb 1979. • J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

K. Regan