Suza za zagorske brege

Ana Bešenić i Zvonko Špišić, autori pjesme, 1980.

ovitak ploče, 1981.

Suza za zagorske brege, jedna od najpoznatijih pjesama u povijesti krapinskoga Festivala kajkavskih popevki. Izvedena je na četvrtome festivalu 1969. Stihove → Ane Bešenić uglazbio je Zvonko Špišić. U skladu s tadašnjim festivalskim običajem, izvedena je u dvjema izvedbama, Špišićevoj (aranžman Radan Bosner) i Vice Vukova (aranžman Stipica Kalogjera). Pjesma je ubrzo stekla golemu popularnost. Elegičnom melodijom i, posebice, snažnim poetskim opisom odlaska iz rodnoga kraja i čežnje za povratkom postala je jednim od zagorskih evergreena. Našla se na repertoaru mnogobrojnih izvođača zagorskih i kajkavskih popijevki, ali po sugestivnosti izvedbe nedostižne su one izvorne festivalske. Omiljena je u cijelome Zagorju, a osobito među Zagorcima koji žive izvan rodnoga kraja, kao svojevrsna iseljenička pjesma, tužaljka za zavičajem, a Varaždinske Toplice, rodno mjesto A. Bešenić, prihvatile su je 1997. za svoju himnu. Stihove je autorica napisala 1968. kao učenica prvoga razreda srednje škole u Zagrebu, kamo je došla na školovanje. Pjesmu je ponudila Z. Špišiću, koji ju je prihvatio i prijavio za Festival. Z. Špišić (1937–2017) jedan je od utemeljitelja tzv. zagrebačke škole šansone, autor mnogobrojnih antologijskih skladbi toga glazbenog žanra. Na krapinskome Festivalu nastupao je od samoga početka 1966. kao skladatelj, pisac tekstova i izvođač, te je bio jedan od najredovitijih i najplodnijih njegovih sudionika.

S. Zrinski i R.