Švelec, Franjo
Švelec, Franjo, književni povjesničar (Koškovec kraj Ivanca, 17. VIII. 1916 – Zagreb, 26. XII. 2001). Osnovnu školu pohađao je u Druškovcu, a gimnaziju u Varaždinu. God. 1948. diplomirao je narodni jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, a 1949–51. studirao je sociologiju na Institutu za društvene nauke u Beogradu. Doktorirao je 1956. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Radio je kao gimnazijski profesor u Zagrebu (1945–48), potom kao instruktor Zemaljskoga odbora Sindikata prosvjetnih radnika Hrvatske (1948–49). Na Katedri za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu radio je kao asistent 1951–56, a od 1956. do umirovljenja 1978. predavao je na Filozofskome fakultetu u Zadru (od 1965. kao redoviti profesor). Na istome je fakultetu, u suradnji s Daliborom Brozovićem i Zlatkom Vince, organizirao Slavenski odsjek (rukovoditelj 1956–76), te bio prodekan (1956/57; 1964/65) i dekan (1968–70). Predavao je kolegije iz starije hrvatske književnosti na Sveučilištu Johann Wolfgang Goethe u Frankfurtu na Majni (1964–65. i 1970–71). Gostovao je na sveučilištima u Kölnu, Bonnu, Göttingenu, Veneciji, Pescari i Budimpešti. Studije, rasprave i članke iz područja starije hrvatske književnosti, primjenjujući filološku, komparativnu i genološku metodu, objavljivao je u periodicima Republika, Pogledi, Kolo, Zadarska revija (suurednik), Mogućnosti, Filologija, Slovo, Dubrovnik, Dometi, Radovi Instituta JAZU u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru (suurednik), Dani Hvarskoga kazališta te u zbornicima: Zbornik u čast Stjepana Ivšića (1963), Pomorski zbornik (1965), Marin Držić: zbornik radova (1969), Zbornik radova o Petru Hektoroviću (1970) i dr. Proučavao je književno djelo Mavra Vetranovića (Radovi Instituta JAZU u Zadru, 1959–60, sv. 4–5 i 6–7), teatar Marina Držića, upozorivši na relacije prema antičkim i talijanskim dramatičarima i novelistici (Komički teatar Marina Držića, 1968), potom opuse autora dopreporodne hrvatske književnosti, ponajprije zadarskoga i hvarskoga književnog kruga: Po stazi netlačeni (1977), Iz naše književne prošlosti (1990) i Iz starije književnosti hrvatske (1998). Autor je književnopovijesne sinteze hrvatske književnosti XVII. st. (u knj. Povijest hrvatske književnosti, 3, 1974). Uredio je dvije knjige Građe za povijest književnosti hrvatske (knj. 33, 1991, i knj. 34, 1994). Uvodnim studijama, komentarima i rječnicima priredio je djela Petra Zoranića, Jurja Barakovića, Ignjata Đurđevića, Ivana Bunića Vučića, Ivana Gundulića, Filipa Grabovca i dr. Od 1991. bio je redoviti član HAZU-a. Za svoj rad odlikovan je Ordenom zasluga za narod sa srebrnom zvijezdom (1963) te nagrađen godišnjom nagradom Grada Zadra (1966), republičkom nagradom »Božidar Adžija« za istaknuto znanstveno djelo (1971) i nagradom Grada Zadra za životno djelo (1987).
LIT.: D. Fališevac, Franjo Švelec, proučavatelj starije hrvatske književnosti, u: F. Švelec, Iz starije književnosti hrvatske, Zagreb 1998. • Z. Kravar, Mnogostruk gubitak: Franjo Švelec, Kolo, 12(2002) 1. • J. Vončina, In memoriam Franjo Švelec (1916.‒2001.), Forum, 41(2002) 1–3. • N. Kolumbić (ur.), Franjo Švelec: 1916.‒2001., Zagreb 2004.
S. Poljak i J. Lukec