Sveti Križ Začretje (naselje)

župna crkva Uzvišenja Svetoga križa, XIV–XVIII. st.

župna crkva Uzvišenja Svetoga križa, XIV–XVIII. st.

tlocrt župne crkve Uzvišenja Svetoga križa

Sveti Križ Začretje, naselje i općinsko središte, sjeverno od Zaboka; 922 stanovnika. Leži na povišenome platou u dolini Krapinčice, na njezinu sutoku s Pačetinom, uz autocestu Zagreb–Krapina–Macelj i željezničku prugu Zagreb–Krapina–Celje (Slovenija). Srednjovjekovno naselje oblikovalo se uz crkvu Uzvišenja Svetoga križa, koja se spominje u popisu župa Ivana Arhiđakona Goričkoga iz 1334 (Item ecclesiae sancte Crucis Petri filii Nuzlini). Pod nazivom Zachretye u izvorima se spominje od XVI. st., kada je tamošnji posjed bio u vlasništvu obitelji Keglević. Potkraj XVII. st., udajom udovice Ane Marije Keglević za Petra Sermagea i njezine kćeri Josipe za Petrova sina Ivana Nepomuka, posjed je prešao u vlasništvo obitelji Sermage. Gotička crkva Svetoga križa pregrađivana je u XVIII. st. Jednobrodna je građevina s dvjema baroknim kapelama, smještenima jedna nasuprot drugoj s južne i sjeverne strane broda. Svetište srednjovjekovne crkve nalazilo se na mjestu današnjega ulaza do 1778, kada je crkva promijenila orijentaciju, te je na mjestu svetišta podignut današnji zapadni ulaz. Nekada je crkva imala drveni toranj, a današnji je izgrađen 1736. Barokni bočni oltari sv. Antuna Padovanskoga i sv. Marije te propovjedaonica potječu iz 1777, dok je glavni klasicistički oltar od sadre iz 1786. Gotički reljef Oplakivanje Krista (1480–1500) bio je dio nestaloga krilnog oltara. Zidne slike u crkvi djelo su slikara L. Sirnika iz približno 1908/09. Orgulje s osam registara, jednim manualom i pedalom, mehaničkoga sustava, djelo su nepoznatoga graditelja iz približno 1850. Župni dvor podignut je 1754, ali je gotovo u potpunosti izgubio izvorni izgled. Danas je to katnica dvoslivnoga krovišta bez određenijih stilskih obilježja, s recentnim intervencijama na začelju i u unutrašnjosti. Na mjesnome groblju podignut je 1887. spomenik L. Vukeliću po nacrtu H. Bolléa. Na četverokutnoj bazi postavljen je stup, na koji se nastavlja bogato ukrašena edikula. Klesarski rad djelo je klesara i kipara Ignjata Franza.

U neposrednoj blizini crkve nalazi se kasnobarokno-klasicistički dvorac tlocrta u obliku slova »V«. Od XVII. st. pripadao je obitelji Keglević, koja je na istome mjestu imala stariju kuriju, a koja je poslije uklopljena u sjeverno krilo novoga zdanja. Dvorac je dobio svoj današnji oblik polovicom XVIII. st., nakon što je imanje obitelji Keglević prešlo u vlasništvo obitelji Sermage. Ženidbom s Henrietom Sermage, vlasnikom posjeda i dvorca nakratko je postao pruski general Ernest von Schlippenbach, a nakon njegove smrti 1884, udovica je imanje prodala barunu Janku Vranyczanyju. Nakon barunove smrti, dvorac je mijenjao vlasnike i propadao. God. 2002. kupio ga je i obnovio poduzetnik i inovator Janko Mršić Flögel. Danas se koristi kao Muzej baštinjene kulture, polifunkcionalni kulturni centar, te kao kongresno-poslovni centar, u kojem je i sjedište Instituta za informatičke inovacije. Krila dvorca povezuje kratko središnje krilo s trima prozorskim osima prema dvorištu, a s pet na pročelju. Među njima tri središnje osi zauzima rizalit, koji se sastoji od prizmatičnoga podnožja s terasom i nad njime valjkastoga tijela. Ono je opremljeno polustupovima velikoga reda, a prozori središnje osi su slijepi. Rizalit kroz četiri etaže sadržava prostore kružnoga tlocrta. Lijevo i desno između rizalita i dvaju krila nastali su prostori nepravilnih oblika. Pročelja dvorca imaju razmjerno jednostavnu, geometriziranu plastičnu dekoraciju. Dvorcu se prilazi sa strane naselja, kroz aleju kestenova i vrtni portal na njezinu početku. S druge strane, na kosini pred glavnim pročeljem, ostatci su stubišta i vrtnih klupa. U dolini pod dvorcem, u njegovoj osi, dva su jezera razdvojena prilaznom cestom. Sjeverno od dvorca sačuvano je više gospodarskih zgrada.

U Švaljkovcu, sjeverno od Svetoga Križa Začretja, kraj lokalne stare ceste prema Krapini, nalazila se kurija Šenjugovo. Građevina je bila atipično poprečno položena na kosini, tako da joj je jedna zabatna strana imala jednokatnu visinu, dok je ostatak prizeman. Posjed Šenjugovo nekoć je pripadao obiteljima Sermage, Rauch i Vranyczany. Ondje je u mladosti boravila M. Jurić Zagorka, jer joj je otac bio upravitelj imanja. U Pustodolu Začretskome, južno od Svetoga Križa Začretja, nalazila se kurija Puhakovec, koja se u izvorima spominje 1619. Isprva je bila posjed obitelji Puhakovečki, potom isusovaca, a poslije obitelji Kukuljević. Srušena je početkom XX. st. Bila je drvena jednokatna građevina smještena na padini brijega. Ondje je jedno vrijeme živio, a potom i umro I. Kukuljević Sakcinski.

Osim što se bavi poljodjelstvom (Poljoprivredna zadruga »Sveti Križ Začretje« osnovana je 1906), stanovništvo je uglavnom zaposleno u prerađivačkoj industriji, građevinarstvu (Varping d.o.o.), obrtu i trgovini, a velik je udio zaposlenih izvan područja općine. Poduzeće Prostoria, osnovano 2007, od 2011. ima proizvodni pogon za izradbu dizajnerskoga namještaja. Ima 133 zaposlena, a veći se dio proizvoda izvozi. Pučka škola djeluje u naselju od 1838, nova školska zgrada izgrađena je 1914, a sadašnja 1974; u sastavu škole 1975. otvoren je i dječji vrtić. U Svetome Križu Začretju djeluju DVD Sveti Križ Začretje (1884; u prostorima društva od 2010. smještena je Galerija »Rudi Stipković«), Nogometni klub »Jedinstvo« (1941), Lovačko društvo »Zajec« (1945), KUD »Lavoslav Vukelić« (1976), Etno-grupa za njegovanje starih zanata »Zvirek« (1989), Udruga za kulturni amaterizam Sveti Križ Začretje (2003) i dr. Najznačajnije su kulturne ustanove u naselju → Općinska knjižnica i čitaonica Sveti Križ Začretje, osnovana 1876, a 1977. preseljena u prostore stare škole na trgu u središtu, te → Muzej Žitnica, otvoren 2000. u gospodarskoj zgradi podignutoj potkraj XVIII. st. u sklopu dvorca. U kući S. Jačmenice zbirka je starina: namještaja, etnografskih predmeta, kočija, slika, ukrasnih predmeta, arhivske pisane građe, oružja, novca i drugih predmeta, isključivo s područja Hrvatskoga zagorja.

LIT.: M. Obad Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1991. • Monografija Sveti Križ Začretje: 1334.–2004., Sveti Križ Začretje 2005.

D. Njegač i D. Kozina