Svetina

Svetina, ostatci kasnosrednjovjekovne utvrde na jednome od istočnih obronaka prigorja Ivanščice, neposredno iznad potoka Velika reka, između zaseoka Habulini i Krančec, jugoistočno od Novoga Golubovca. U dokumentima se prvi i jedini put spominje kao »napušteni dvorac Svetinje« (njem. Verlassenes Schlos Szvetinie) na zemljovidu Varaždinske županije, nastalom u sklopu tzv. jozefinske izmjere civilne Hrvatske između 1783. i 1784. Iako u izvorima nije potvrđeno ni vrijeme utemeljenja utvrde ni naručitelj njezine gradnje, najvjerojatnije su je sagradili lepoglavski pavlini nakon što im je Beatrica Frankapan, udovica I. Korvina, darovala 1507. područje današnje Veternice i Gore Veterničke. Utvrda je vjerojatno propala poslije 1620, kada je pavlinski general Ivan Zajc nedaleko od nje, u Veternici, podigao barokni ljetnikovac. Utvrda Svetina trokutaste je osnove. Najbolje se sačuvao južni zid s ugaonom polukulom na njegovu spoju sa sjevernim bedemom. U središtu kompleksa nalazi se unutrašnja utvrda ili jezgra, čiji bedemi i obrambeni jarak opasuju prostor u obliku nepravilna četverokuta. S obzirom na to da jezgra Svetine nosi toponimski naziv Crkvenica, pretpostavlja se da se pod zemljom unutar nje nalaze ostatci crkve Svih svetih iz XV. st., po kojoj lokalitet i nosi ime.

LIT.: V. Klaić, Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 10(1908–09). • Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIII. i XIX. stoljeća, Varaždinska županija, Zagreb 2005.

K. Regan