Talovac

Talovac (de Thallowcz), hrvatska plemićka obitelj od XV. do XVI. st. Pretpostavlja se da su podrijetlom s otoka Korčule, a obiteljsko ime dobili su 1434. po posjedu Tallowcz ili Tallocz na širem području današnjega mjesta Topolovice nedaleko od Velikoga Grđevca. Zahvaljujući prihodima s brojnih vlastelinstava i posjeda u srednjovjekovnoj Hrvatskoj (Cetinska knežija), Slavoniji (Požeška, Križevačka i Varaždinska županija) i Bosni (Srebrenik), ženidbenim vezama s uglednim ugarskim i hrvatskim velikaškim obiteljima te obnašanjem različitih visokih upravnih i vojnih službi, obitelj se tijekom prve polovice XV. st. uzdignula među najistaknutije velikaške obitelji Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva.

Uspon obitelji započeo je s braćom Matkom (? – poslije 1444), Ivanom (? – 1445), Petrom (? – 1453) i Frankom (? – 1448), koje je kralj i car Sigismund Luksemburgovac postavljao na važnije položaje te im je davao niz posjeda u Hrvatskoj, Slavoniji i Bosni. Tako je Matko obnašao od 1435. dužnost bana cijele Slavonije, a uz to bio je i upravitelj Zagrebačke biskupije, slobodne općine Gradec te vranskoga priorata. Ivan je od 1439. bio vranski prior, Petar je bio hrvatsko-dalmatinski ban 1438–53, dok je Franko bio severinski ban. Politički utjecaj braća su zadržala i za vladavine Sigismundova nasljednika Alberta II. Habsburgovca (1439–40), a njihovo slabljenje započelo je za dinastičkih borbi (1440–43), što su se vodile između Vladislava I. Jagelovića i Ladislava V. Postuma. Nakon Petrove smrti, njegovi nasljednici teško su održavali nadzor nad svojim posjedima u srednjovjekovnoj Hrvatskoj te su se na kraju preselili u Slavoniju, gdje su se počeli nazivati Banićima (Bánffy), vjerojatno zbog banske časti koju je obnašao njihov otac.

Iako u Hrvatskome zagorju nisu imali obiteljske posjede, Matko je od 1433. do 1434. upravljao Malim Kalnikom, a kao gubernator vranskoga priorata držao je od 1434. belsko-ivanečko te od 1442. grebengradsko vlastelinstvo, koje su njegove pristaše preotele obitelji Grebenski. U sukobu s Celjskima 1445. Matko i brat Ivan, koji je u međuvremenu imenovan vranskim priorom, bili su poraženi te su se morali povući iz Hrvatskoga zagorja.

LIT.: E. Laszowski, Povjesne crtice o gradu Beli u županiji varaždinskoj, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 7(1903–04) 2. • M. Kevo i A. Novak, Podjela kastruma i vlastelinstva Greben krajem 14. stoljeća: neki aspekti unutarnjeg razvoja svjetovnog vlastelinstva, u: Ascendere historiam: zbornik u čast Milana Kruheka, Zagreb 2014.

K. Regan