Thierry de Châteauvieux, Adolf Alfons

reklama za Thierryjev balzam

Thierry de Châteauvieux, Adolf Alfons, ljekarnik (Sankt Pölten, Austrija, 14. VI. 1854 – Pregrada, 21. VI. 1920). Iz Beča se doselio u Pregradu, gdje je potkraj 1892. dobio koncesijsku ispravu za rad ljekarne K angjelu čuvaru, koju je preuzeo nakon smrti Hippolita Bilinskog, prvog ljekarnika u Pregradi, a koja je s radom započela iduće godine. God. 1894. dovršio je gradnju zgrade u historicističkome stilu, u kojoj se i danas nalazi ljekarna. U dvorišnome dijelu dogradio je pogon za tvorničku proizvodnju lijekova, uz koji su djelovali laboratorij, skladište, tiskara, odjel za izradbu ambalaže i opreme te knjigovodstvo, zbog čega se smatra začetnikom industrijske proizvodnje lijekova u jugoistočnoj Europi. Zgradu ljekarne i proizvodni kompleks izgradio je zagrebački graditelj Gjuro Carnelutti, a namještaj za ljekarnu izradio je pregradski majstor Gnus. Tvornica je početkom XX. st. proizvodila oko 60 vrsta lijekova, među kojima su bili najpoznatiji Thierryjev balzam i Thierryjeva centifolijska mast, zaštićeni patentom (London 1900). Proizvodi su bili zaštićeni znakom zelene opatice, što je 1893. registrirano u Trgovačko-obrtnoj komori u Zagrebu. Predstavništva su bila u 30 svjetskih gradova (London, Amsterdam, Basel, Beč i dr.). Proizvodi su reklamirani na stranim jezicima te prodavani diljem Europe, Amerike i Afrike, sve do Indije. Zahvaljujući poslovanju Thierryjeva poduzeća, Pregrada je već 1903. imala telegraf i telefon. God. 1904. zatražio je nostrifikaciju francuskoga plemstva na području zemalja ugarske krune, što mu je odobreno 1910. Nakon njegove smrti, obiteljski posao nastavio je voditi sin Vilim, a tvrtka je poslovala do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je nacionalizirana. Ljekarnička zbirka Thierry od 2008. dio je stalnoga postava → Muzeja grada Pregrade, a zgrada obitelji Thierry u privatnome je vlasništvu.

LIT.: I. Validžija, Ljekarnička zbirka Thierry u Pregradi, Hrvatsko zagorje, 14(2008) 1–2. • L. Lončar, Ljekarna Eugena Viktora Fellera u Donjoj Stubici, Informatica museologica, 40(2009) 1–2.

D. Gretić