tiskare

tiskare. Početci tiskarstva u Hrvatskome zagorju vezani su uz varaždinske tiskare. Ivan Krstitelj Stifler, rodom iz Pruske, u Varaždin je došao 1866. na poziv Marije Zuber, koja nakon suprugove smrti sama nije mogla obavljati tiskarski posao. God. 1870. Stifler je dobio odobrenje gradske općine za vođenje knjižare i prodaju školskih knjiga te je preuzeo posao poslovođe u Zuberovoj knjižari. Nakon što je Stifler 1876. umro, knjižaru je preuzela njegova udovica, a od nje pak Gustav Kleinberger iz Wolfsberga, za kojega se i udala. Kleinberger je odlučio proširiti posao te je 1882. osnovao i tiskaru pod nazivom Tiskara J.B. Stifler. Prva tiskara u Hrvatskome zagorju bila je podružnica Stiflerove tiskare, osnovana 1886. u Krapini. Tiskala je molitvenike, brošure, diplome, različite tiskanice za upravnopravne poslove u kotarskoj oblasti i općini te plakate. Početkom XX. st., kada ju je preuzeo Stjepan Sinovec (dozvolu za tiskarski rad dobio 1894), u njoj su se tiskala i redovita školska izvješća, od 1906. fašnički list Zvonec, a 1907–09. izdavač S. Ortner u njoj je tiskao polumjesečni list Hrvatski Zagorac. Krajem XIX. st. Milan i Marija Klein iz Krapine obavljali su također knjigovešku djelatnost.

Početkom XX. st. manja je tiskara djelovala i u Pregradi, u okviru ljekarničkoga poduzeća obitelji Thierry. Prije Prvoga svjetskog rata tiskaru je 1907. utemeljio i Viktor Šuligoj u Zlataru. Šuligojeva tiskara poslovala je do 1927, kada je preseljena u Varaždin pod nazivom Slavija. U njoj se, između ostaloga, tiskao i list Hrvatska Hrvatom, kojemu je Šuligoj bio nakladnikom.

Nakon Prvoga svjetskog rata Sinovčevu tiskaru u Krapini 1922. nastavila je voditi supruga Helena, 1927. njihov sin Stjepan Rudolf, 1940‒46. vodio ju je dotadašnji tipografski radnik Josip Miklaužić, 1946. ili 1947. kupio ju je Milan Hustić iz Pregrade, a potom je bila nacionalizirana i poslovala pod imenom Kotarska tiskara Krapina. Od 1950. nosila je ime Tiskara Gradskoga privrednog poduzeća Krapina, a od 1954. do 1972. djelovala je pod imenom Štamparija, tiskara i knjigovežnica Krapina. Bavila se proizvodnjom knjiga i tiskanica za privredna poduzeća Hrvatskoga zagorja i Zagreba. Tijekom 1960-ih i 1970-ih povećala je opseg poslovanja, a proizvodni program sastojao se od obrazaca za mehanografsku obradbu podataka za računske centre diljem Jugoslavije, trake za mjerne instrumente u području medicine, meteorologije, elektroprivrede i telekomunikacija. Poslije je promijenila ime u Tiskara Ljudevit Gaj Krapina. God. 1965. i 1966. tiskala je novine Naših 15 dana, a od 1978. do 1989. lokalno glasilo Krapinski vjesnik. Usto, tiskala je službena izvješća kotara i općine Krapina, kataloge izložaba, programske knjižice i monografske publikacije. Novi je pogon otvorila 1975, a zahvaljujući uspješnomu poslovanju, povećala je i broj zaposlenih (1986. imala je 235 radnika) i do 1990. bila je vodeća na zagorskome području. Poslovala je do 1999, kada je završila u stečaju. Tradiciju krapinskoga tiskarstva nastavilo je u smanjenome opsegu nekoliko manjih tiskara (Print centar Krapina, Futuragraf, Gamagrafit, Tiskara Mužek, Idejagraf, Carponaprint).

V. Jelić i R.