Tomašek, Andrija

Andrija Tomašek, Vu plavem trnaci, Pregrada 2006.

Tomašek, Andrija, glazbeni pisac, kritičar i pedagog, leksikograf (Čalinec kraj Maruševca, 4. X. 1919 – Zagreb, 31. I. 2019). Osnovnu školu pohađao je u Maruševcu, gimnaziju u Varaždinu, Glazbenu školu Vatroslava Lisinskoga u Zagrebu, gdje je i diplomirao na Muzičkoj akademiji (1957). God. 1960–61. usavršavao se u Oxfordu (glazbena paleografija, bizantska notacija, srednjovjekovna i renesansna glazba). Za Drugoga svjetskog rata kao suradnik NOP-a bio je u logoru Stara Gradiška. Djelovao je u Zagrebu kao referent u tadašnjem Odjelu za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete NRH (1945–47), administrativni tajnik Hrvatskoga glazbenog zavoda (1947–60), profesor i poslije ravnatelj na Glazbenoj školi Pavla Markovca (1957–80), te je honorarno predavao razvoj notacije na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije (1961–72). Niz godina bio je zborovođa zagrebačkih KUD-ova (»Slovenski dom«, »Kamensko«, »Ivan Goran Kovačić«, »Vinko Jeđut«). Autor je mnogobrojnih muzikoloških radova i kritika koje je objavljivao u periodicima Muzika (pokretač i urednik 1972–79), Muzička kultura (urednik 1982–83), Borba, Politika, Narodni list, Vjesnik, Telegram, Oko, 15 dana, Zvuk, Suvremeni akordi, Muzičke novine i dr., a surađivao je i u enciklopedijskim izdanjima Leksikografskoga zavoda Miroslav Krleža (Muzička enciklopedija, Leksikon jugoslavenske muzike, Krležijana, Hrvatski opći leksikon, Hrvatski leksikon i dr.). Uređivao je glazbene radijske (urednik školskoga programa Radija Zagreb) i televizijske emisije te je popularizirao glazbu nizom predavanja na radničkim i narodnim sveučilištima. Djelovao je u mnogobrojnim stručnim i društvenim organizacijama: Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga, Zajednica muzičkih škola Hrvatske, Hrvatski sabor kulture, Hrvatsko društvo skladatelja (predsjednik 1985–86).

Autor je monografije Deset godina Gradske muzičke škole u Zagrebu: 1945.–1955. (1955), studije (1965) i monografije (1983) o Pavlu Markovcu, potom monografija u kojima kritički razmatra nastanak hrvatske himne: »Lijepa naša«: pripovijest o hrvatskoj himni (1990) te Mit i zbilja: pretpostavke o nastanku popijevke Horvatska domovina (1996), monografije o obitelji Stahuljak Njih šesnaestero (2000), zbirke zapisa o hrvatskoj glazbi Glasi crljene zemlje (2004) i knjižice Duhači protiv puhača: polemički trifolij (2009). Priredio je izabrane članke i eseje (1957) te notnu građu P. Markovca (2007) i Josipa Kaplana (1986), uredio je više knjiga glazbene tematike: Vatroslav Lisinski (1954), Razvoj muzičkog školstva u SR Hrvatskoj 1788–1968 (1968), Muzika i muzičari u NOB: zbornik sećanja (1982) i Zlatna obljetnica Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga (2000). Hrvatskomu zagorju posvećeni su tekstovi u kojima je pisao o glazbi za »vinske pajdašije« (Kaj, 1997, 2), o uglazbljenim stihovima A. Mihanovića (zbornik Antun Mihanović i njegovo doba, 1996), J. Jelačića (Zaprešićki godišnjak, 2000/01) i S. Draganića (Kaj, 2003, 4–5), pisao je i o Đ. Prejcu ml. (Hrvatsko zagorje, 2013, 1–2), autoru stihova i glazbe popijevke Vu plavem trnaci, kojoj je posvetio i istoimenu monografiju (2006). Dobitnik je Nagrade »Josip Andreis« za glazbenu publicistiku i muzikologiju Hrvatskoga društva skladatelja (1984) i nagrade za životno djelo Hrvatskoga društva glazbenih i plesnih pedagoga (2009).

J. Lukec