topličko vlastelinstvo

topličko vlastelinstvo (vlastelinstvo Varaždinskih Toplica), srednjovjekovno i novovjekovno zemljišno dobro u krajnjem sjeveroistočnom dijelu Hrvatskoga zagorja, na granici prema varaždinskoj Podravini i kalničko-križevačkoj regiji. Najkasnije od XII. st. nalazilo se u sastavu Varaždinske županije, u kojoj je ostalo sve do ukidanja kmetstva i vlastelinstva 1848, uz prekid od 1399. do 1488, kada je bilo u sklopu Zagorske grofovije. Obuhvaćalo je dolinu srednjega toka rijeke Bednje te sjeveroistočne obronke Kalnika i jugoistočne obronke Topličke gore. Utvrđeno središte topličkoga vlastelinstva nalazilo se u istoimenoj srednjovjekovnoj utvrdi, koja se u dokumentima prvi put spominje 1376, a koja je tijekom XVIII. st. bila pregrađena u baroknome duhu u rezidenciju kaptolskoga upravitelja topličkoga vlastelinstva pod nazivom Stari grad.

Oblikovanje topličkoga vlastelinstva započelo je u XII. st. iz manjega plemićkog posjeda sa središtem u Varaždinskim Toplicama, koji je oko 1116. ban Aleksije darovao Zagrebačkomu kaptolu. Kaptolski toplički posjed znatno je proširen 1225, kada mu je darovan velik posjed u dolini Bednje i na sjeveroistočnim padinama Kalnika. Svoj konačan oblik vlastelinstvo je dobilo tek 1500, kada je Lucija pl. Zemče darovala Kaptolu svoj posjed na sjevernim obroncima Topličke gore, odnosno 1504, kada je nakon duže sudske tužbe Zagrebački kaptol bio uveden u njegovo vlasništvo. U tome obliku vlastelinstvo se održalo sve do njegova ukidanja 1848. Glavna gospodarska grana vlastelinstva nije bilo vinogradarstvo, kao na drugim zagorskim vlastelinstvima, već je glavni izvor novčanih prihoda Zagrebačkoga kaptola od 1540-ih bila trgovina poljoprivrednim proizvodima, a dodatni prihod donosili su mitnica i sajam u Varaždinskim Toplicama. Topličko vlastelinstvo ubrajalo se među veća i naseljenija vlastelinstva u Banskoj Hrvatskoj. U njegovu sklopu nalazilo se naselje Toplice (danas Varaždinske Toplice), koje se počelo razvijati najkasnije tijekom prve polovice XIV. st., a koje je već 1336. dobilo pravo održavanja sajma. Njegovi se stanovnici prvi put spominju u dokumentima 1385, a 1420. Zagrebački kaptol, kao feudalni gospodar vlastelinstva, dodijelio je stanovnicima Toplica gradske povlastice. Unatoč tomu, u XVI. st. pravni je položaj topličkoga stanovništva bio izjednačen s položajem kmetova. Osim topličkoga trgovišta, na području vlastelinstva tijekom srednjega i novoga vijeka navodi se čak 66 sela i zaselaka. Nakon što su Osmanlije 1545. opljačkali vlastelinstvo, do oporavka broja podložnika došlo je tek potkraj XVI. st. Nakon ukidanja kmetstva 1848, nekadašnji alodijalni dio vlastelinstva pretvoren je u veleposjed Zagrebačkoga kaptola, dok su na području nekadašnjega rustikala nastali brojni manji seljački posjedi bivših kaptolskih podložnika. Najveći dio nekadašnjega alodijalnog dijela vlastelinstva činili su šume i vinogradi.

LIT.: S. Belošević, Županija varaždinska i slobodni i kraljevski grad Varaždin, Zagreb 1926. • J. Adamček i I. Kampuš, Popisi i obračuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeću, Zagreb 1976. • N. Budak, Gradovi Varaždinske županije u srednjem vijeku, Zagreb–Koprivnica 1994. • B. Filipan, Utjecaj topografije na gospodarski razvoj Varaždinskih Toplica – geolingvistička i psiholingvistička analiza kraljevskih povelja i topografije Varaždinskih Toplica, u: Kukuljevićevi dani u Varaždinskim Toplicama 2001–2003 (zbornik radova), Varaždinske Toplice 2004. • ista, Varaždinske Toplice u hrvatskoj povijesti i kulturi, 2, Varaždinske Toplice 2010.

K. Regan