tridesetnica

tridesetnica, vrsta carinske pristojbe koja se ubirala pri uvozu, izvozu ili prijevozu robe preko granice Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva. Iznosila je tridesetinu ukupne vrijednosti robe. Pripadala je vladarskim prihodima, a vladarskim povlasticama stjecalo se oslobođenje od njezina plaćanja. U izvorima se spominje od početka XIII. st. Od vladavine kralja Karla II. Dračkoga (1385–86) postaje temeljnim oblikom carine, koji se plaćao na točno utvrđenim mjestima. Od doba kralja Ludovika I. Anžuvinca (1342–82) pa do XVIII. st. postojala je posebna uprava hrvatskih tridesetnica na čelu s glavnim tridesetničarom kojega je postavljao kralj. Uz glavni tridesetnički ured u Nedelišću, postojali su područni uredi u Varaždinu, Zagrebu i Samoboru s podružnicama. U Hrvatskome zagorju podružnice su bile u Vinici, Krapini, Kumrovcu, Klanjcu (od 1552), Donjoj Stubici (do 1552), Dubravici, Pratikovcu (Harmica) i Brdovcu. Prijelaze preko Sutle i Kupe kontrolirali su službenici na konjima. Uredbom iz 1546. tridesetnica za stoku je udvostručena. Iako je uredbama 1549–53. smanjena, 1571. ponovno je povećana. Seljačko nezadovoljstvo zbog promjena u tridesetničkome sustavu počelo se očitovati sredinom XVI. st. te su seljaci počeli ustajati protiv tridesetničara (nemiri na velikotaborskome vlastelinstvu 1555. i 1573, nemiri u Krapini, Cvetlinu, Brdovcu te na čitavoj granici uz Sutlu 1556). Od XVII. st. tridesetnicu su morali plaćati samo neplemići – kmetovi, slobodnjaci i građani. Ukinuta je 1851.

LIT.: J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980.

V. Dugački