Trški Vrh

panorama

crkva Majke Božje Jeruzalemske, 1750–73.

cinktor crkve Majke Božje Jeruzalemske, 1750–73. 

Trški Vrh, naselje u sastavu grada Krapine, sjeveroistočno od Krapine; 400 stanovnika. Proštenjarska crkva Majke Božje Jeruzalemske kapitalno je djelo barokne arhitekture Hrvatskoga zagorja. Prvi rukopisni izvještaj o povijesti prošteništa sastavio je polovicom XVIII. st. krapinski župnik N. Gorup, a niz tiskanih djela o crkvi započinje knjižicom Zercalo Marijansko kipa Jeruzalemskoga vu Krapine pod Bratovščinum sv. Škapulara podignjenoga, izdanom u Zagrebu 1768. U središtu je prošteništa na Trškome Vrhu kipić Majke Božje s Djetetom, koji je franjevački brat laik Joakim (svjetovnim imenom Stjepan Balagović ili Mateić) 1669. donio s hodočašća u Svetoj zemlji. Kipić, visok dvanaestak centimetara, u Jeruzalemu je bio položen na Kristov grob. Po povratku u domovinu Joakim ga je darovao svojemu bratu, krapinskomu građaninu Nikoli Balagoviću, koji ga je pohranio u malenoj udubini u zidu svoje kuće na Trškome Vrhu. Uz njega i obitelj, zagovoru Majke Božje Jeruzalemske ubrzo su se počeli utjecati i okolni mještani. Nakon što je Nikolina kuća stradala u požaru, Marijin je kipić, u požaru neoštećen, sve većoj pobožnosti vjernika bio izložen u šupljini obližnjega orahova stabla. Povod daljnjemu jačanju slavljenja Majke Božje Jeruzalemske bilo je čudesno povlačenje stočne kuge, koja se 1743. proširila Hrvatskim zagorjem, a nakon čega su krapinski građani, predvođeni župnikom S. Fučekom, na Trškome Vrhu odlučili podignuti crkvu i u nju smjestiti Marijin kipić. Izgradnja crkve započela je 1750, za Fučekova nasljednika, župnika N. Gorupa. Već 1752. bilo je dovršeno svetište, a 1761. crkvu je posvetio zagrebački kanonik Stjepan Puc. Prostrani cinktor oko crkve dovršen je 1773. Projekt crkve pripisuje se mariborskomu graditelju Josipu Hofferu, a gradnju je vodio majstor Josip Javornik.

Crkva Majke Božje Jeruzalemske pripada tipu četverolisnih crkava. Bočni zidovi širokoga crkvenog broda, nadsvođenoga kupolom na pandantivima, blago su potisnuti, tvoreći svojevrsne plitke kapele za smještaj bočnih oltara. Na sličan se način brod otvara i prema nešto užim prostorima pjevališta, smještenoga u osi zvonika i glavnoga ulaza, te svetišta, zaključenoga segmentnom apsidom i nadsvođenoga nižom kupolom na pandantivima. Prostor svetišta flankiraju sakristija i manja kapela za procesijski kip. Prostrano dvorište oko crkve okruženo je arkadama oktogonalnoga cinktora, koji čine četiri duža krila s ulazima i četiri kraća s cilindričnim kulama, u kojima su uređene kapele. Monumentalnošću se pritom ističu sjeverni te zapadni ulaz, do kojega vodi prilaz flankiran pokloncima postaja križnoga puta (s novijim oslicima slikara I. Lovrenčića).

Unutrašnjost crkve ističe se bogatom kiparskom opremom i raskošnim zidnim oslikom. Već 1756. za crkvu je nabavljen tzv. Thronus Marianus – drvena procesijska skulptura Majke Božje s Djetetom na prijestolju, rad kipara Janeza Jurija Mersija iz štajerskoga Rogatca. Kip je 1760. polikromirao i pozlatio krapinski slikar Franjo Krasnik. Skulptura je izvorno stajala na zidanoj menzi u središtu crkve, a danas se nalazi u kapeli uz svetište. I pet oltara i propovjedaonica radovi su štajerskih majstora, a posebno mjesto među njima zauzima glavni oltar (1759), rad kipara Filipa Jakoba Strauba iz Graza. U središnjem dijelu monumentalnoga oltara, ukrašena ornamentikom rocaillea, nalazi se ormarić s čudotovornim kipićem Majke Božje Jeruzalemske, koji okružuju drvene skulpture svetih Dominika i Katarine Sijenske, Joakima i Josipa te Ane i Elizabete. Atiku oltara krasi prikaz Boga Oca okružena sunčevim zrakama i mnoštvom anđela. Donatori toga vrijednoga baroknog ostvarenja bili su Josip Jagušić, tajnik zagrebačkoga biskupa J. Branjuga, i njegova supruga Franciska Pullay. Oltari Sv. križa i Četrnaest svetih pomoćnika (1759), smješteni uz trijumfalni luk svetišta, rad su kipara Antuna Mersija iz Rogatca, a njihovu polikromiju i pozlatu izveo je varaždinski slikar Franjo Ludvig Heincze. U središnjoj niši oltara Sv. križa, izradbu kojega je donirao Josip Jelačić sa suprugom Rozinom Vojnović, smještena je skulptorska skupina Raspeća s kipovima sv. Marije i sv. Ivana te prikazom duša u čistilištu. Bočno su pak raspoređeni kipovi svetih Nikodema i Longina, a na vrhu anđeli s Veronikinim rupcem. U središnjoj niši nasuprotnoga oltara kipovi su četrnaest svetaca i svetica, zaštitnika u različitim nevoljama i bolestima, slavljenih osobito na alpskome i srednjoeuropskome prostoru. Njima su ovdje pridodani sv. Dominik i sv. Katarina Sijenska te kipovi dvaju anđela. Središnju nišu oltara flankiraju skulpture svetih đakona Lovre i Stjepana, a iznad je kiparski prikaz Preobraženja Kristova. Donatori oltara Četrnaest svetih pomoćnika bili su varaždinski podžupan Nikola Bedeković Komorski i njegova supruga Franciska Czindery. Bočni oltar sv. Ivana Nepomuka, donaciju Barbare Završki, također je 1760. izradio A. Mersi, a iduće ga je godine polikromirao i pozlatio krapinski slikar F. Krasnik. U središnjoj niši skulptorski je prikaz titulara koji ispovijeda češku kraljicu, a flankiraju ga kipovi dvojice svetih papa te Roka i Sebastijana, zaštitnika od kuge. A. Mersi izradio je 1760. i propovjedaonicu s kipovima Krista i četiriju evanđelista na govornici te Boga Oca, Mojsija, Arona, Jošue i anđela s trubljom na baldahinu. Propovjedaonicu je polikromirao i pozlatio Josip Reifner iz Rogatca. Nasuprot vrsnim Straubovim skulpturama glavnoga oltara, ali i Majci Božjoj na prijestolju J. J. Mersija, kiparska ostvarenja njegova brata Antuna odaju majstora skromnijih umjetničkih dosega. Posljednji je (1771) u crkvenome brodu, na strani evanđelja, postavljen oltar svetih apostola (polikromiran i pozlaćen oko 1777). Malene skulpture dvanaestorice apostola i Krista u slavi postavljene su unutar središnje niše na oslikanoj poleđini koja prikazuje procesiju vjernika što se iz Krapine uspinje prema novopodignutoj crkvi na Trškome Vrhu. Kipovi središnje niše, kao i veće svetačke skulpture koje ju okružuju, vrsnoćom izvedbe nadilaze djela na drugim bočnim oltarima. Od ostaloga crkvenog namještaja i skulpture XVIII. st. kvalitetom se ističu veliki sakristijski ormar i oltarić s kipom sv. Emerika u istoimenoj kapeli u jugozapadnoj kuli cinktora. U cinktoru crkve čuva se i kameni gotički kip Majke Božje s Djetetom iz približno 1420. Iluzionistički zidni oslik u unutrašnjosti crkve izveo je slovenski slikar A. J. Lerchinger (1777). Služeći se grafičkim predlošcima, ostvario je složen marijanski ciklus (Uznesenje Marijino u kupoli broda; Immaculata i prizori iz Marijina života u svetištu i na ogradi pjevališta, Majka Božja Zaštitnica u brodu), nadopunjen scenama iz Staroga zavjeta (Adam i Eva; Judita i Holoferno; Estera i Ahasfer; Mojsije izbija vodu iz pećine; Noina arka; Jakovljev san), prikazima četvorice evanđelista (na pandantivima kupole u svetištu), četvorice crkvenih otaca (na pandativima kupole u brodu) te prizorima povezanima s ikonografijom Gospe Karmelske (Majka Božja sa sv. Dominikom i sv. Terezijom Avilskom u nadvoju trijumfalnoga luka) i poviješću kipa Majke Božje Jeruzalemske (Legenda o Majci Božjoj Jeruzalemskoj u kupoli svetišta). Prizori uklopljeni u slikanu arhitekturu, poput iluzionističkih tzv. nošenih slika (quadri riportati), obrubljeni su vlastitim dekorativnim okvirima i popraćeni brojnim latinskim napisima. Orgulje koje je 1761. gradio majstor iz Graza Anton Römer, s akustičkoga i likovnoga gledišta, pripadaju vrhunskim ostvarenjima toga područja.

LIT.: D. Baričević, Štajerski kipari na Trškom Vrhu, Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, 24(1975) 1–6. • A. Horvat, Kameni kip Bogorodice s Trškog Vrha, Rad JAZU, 1978, 381. • D. Baričević, Kiparska djela u crkvi Marije Jeruzalemske na Trškom Vrhu, Kaj, 15(1982) 1. • Krapinsko-zagorska županija – Umjetnička topografija Hrvatske, 4, Zagreb 2008. • Majka Božja Jeruzalemska na Trškom Vrhu, Zagreb 2011.

D. Šourek