Utješenović Ostrožinski, Ognjeslav
Utješenović Ostrožinski, Ognjeslav, pjesnik i političar (Ostrožin kraj Gline, 21. VIII. 1817 – Zagreb, 8. VI. 1890). Završio je tri razreda njemačke osnovne škole u Vrginmostu. Obavljao je službu pisara u vojsci (Glina, Rijeka). God. 1836. doselio se u Zagreb, gdje je položio ispit za krajiškoga upravnog časnika, potom pravničke ispite na Kraljevskoj akademiji znanosti (1848). Radio je kao administrativni poručnik u Karlovcu, a za banovanja J. Jelačića u zagrebačkome vojnom odsjeku. Bio je podžupan Varaždinske županije 1849‒56, kada je premješten u Beč. God. 1862, u doba kancelara Ivana Mažuranića, imenovan je savjetnikom Hrvatske dvorske kancelarije, gdje se bavio ekonomsko-financijskim poslovima. Umirovljen je bio 1867; 1875–85. obnašao je dužnost velikoga župana Varaždinske županije. Pisao je lirske i epske pjesme, književne i političke rasprave, osobito o Vojnoj krajini, te članke iz upravne struke. Surađivao je s ilircima, objavljujući stihove u Danici ilirskoj i Kolu, koristeći se temama i formulacijama narodnoga pjesništva, osobito srpskoga. Uz zbirku pjesama Vila Ostrožinska (1845) objavio je estetičku raspravu Misli o krasnijeh umjetnostih: uvod za naše krasoslovje, u kojoj je pisao o glazbi, slikarstvu, kiparstvu, govorništvu i pjesništvu. Poslije ju je proširio i nadopunio te ju, uz drugo izdanje Vile, objavio pod naslovom Osnove estetike (1871). Za boravka u Beču objavio je spjev Nedjeljko (1860). Prevodio je i Davidove psalme (Psalmi Davidovi, 1868). Pisao je o političkim, vojnim i gospodarskim temama, primjerice u djelu Osnova za savezno preporođenje cesarovine austrijske po načelu ustavne slobode i narodne naravstvene jednakosti (Slavenski jug, 1848), polazeći od načela prirodnoga prava, predlagao je federalno preuređenje Habsburške Monarhije na temelju etničkih granica, kao saveza slobodnih i ravnopravnih naroda, no razočaran austrijskom nacionalnom politikom nakon sloma revolucije 1848–49, okrenuo se panslavizmu. Kao podžupan Varaždinske županije unaprijedio je cestovni promet Županije, a kao veliki župan zalagao se za unapređenje javnoga života Hrvatskoga zagorja, osobito izgradnju željezničkih pruga. Tomu naumu posvetio je i knjigu Die Naturschätze im nördlichen Croatien (Prirodna bogatstva sjeverne Hrvatske, 1879), u kojoj je, priloživši kartu rudnih nalazišta i ucrtanih trasa željezničkih pruga, zagovarao izgradnju pruge Čakovec–Varaždin–Lepoglava–Očura–Zaprešić–Zagreb, smatrajući da lepoglavski kraj treba osloboditi prometne izoliranosti jer raspolaže rudnim bogatstvima. Također, u knjizi je upozorio i na zagorska termalna vrela (Varaždinske, Krapinske, Stubičke i Sutinske toplice) i na potrebu aktivacije njihovih ljekovitih kupki. Kao vrstan poznavatelj poreznoga sustava i financija općenito, kritizirao je složen način naplate poreza, predlagao njegovo pojednostavljivanje, te ukidanje poreznih inspektorata. Kao veliki župan uredio je 175 km zemaljskih i kotarskih cesta, 131 km glavnih i 102 km općinskih sporednih cesta, dao je sazidati 238 i popraviti 133 mosta. Stanovništvo Cvetlina mu je 1854, dok je još obavljao dužnost podžupana, u znak zahvale podignulo spomen-ploču. Podržao je Memorandum Franciscija, koji je poticao akciju iseljavanja stanovništva iz prenaseljenoga Hrvatskoga zagorja (o kućnim zadrugama pisao je u knjizi Die Hauskommunionen der Südslaven /Južnoslavenske kućne zadruge/, 1859). God. 1883. bio je imenovan vladinim povjerenikom za Zagorje s izvanrednim ovlastima u gušenju seljačkih nemira. Bio je član Hrvatsko-slavonsko gospodarskoga društva, usko surađujući s njegovim članovima (Marko Bombelles stariji, Franjo, Đuro i Ivan Drašković), zalažući se za privredni prosperitet Zagorja i financijsku sigurnost njegovih stanovnika organiziranjem javnih radova, prodajom robe na sajmovima, otvaranjem tvornica i privlačenjem stranoga kapitala nakon što bi željeznica presjekla Zagorje. Banu Jelačiću je 1866, prilikom postavljanja spomenika na glavnome zagrebačkom trgu, posvetio pjesmu Uskrsnuće Jelačića bana, a u Trakošćanu je 1885. napisao pjesmu S Bogom!, u kojoj se oprašta od varaždinskoga kraja (objavljena u Građi za povijest književnosti hrvatske, 1912, 7). God. 1991. u Topuskome, povodom stote obljetnice smrti, u organizaciji Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Historijskoga arhiva u Karlovcu i Skupštine općine Vrginmost, održan je znanstveni skup Ognjeslav Utješenović Ostrožinski (1817–1890).
LIT.: (nekrolog), Agramer Tagblatt, 10. VI. 1890. • O. Aranicki, Ognjeslav Utješenović Ostrožinski, Zagreb 1933. • M. Kolar-Dimitrijević, Akcija velikoga župana Ognjeslava Utješenovića Ostrožinskog na ekonomskom unapređivanju Varaždinske županije, Acta historico-oeconomica, 19(1992).
J. Lukec