Valdec, Rudolf
Valdec, Rudolf, kipar (Krapina, 8. III. 1872 – Zagreb, 1. II. 1929). U Zagrebu je 1889. završio Obrtnu školu. Studirao je kiparstvo na Kunstgewerbeschule u Beču 1890. te na akademijama u Münchenu i Beču 1895. Potom se vratio u Zagreb, gdje je živio i radio u atelijeru na mjestu današnjega ALU-a. Na ALU-u je od 1908. bio stručni učitelj, potom 1908–29. profesor (upravitelj 1911–12. te 1916–17). Od 1919. bio je dopisni, a od 1929. redoviti član JAZU-a. Cijeli opus ostvario je pod utjecajem i u okvirima bečke secesije, sa značajnim udjelom simbolizma, dekorativnosti, ornamentike i literarnosti. Radio je arhitekturnu ornamentiku (lijevi stup na pročelju Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu), reljefe alegorijskoga i simboličkoga sadržaja melodioznih linija (Ljubav, sestra smrti, 1897; Memento mori i Marija Magdalena, obje 1898), epitafe (biskupu Josipu Jurju Strossmayeru u Đakovu 1908; Jurju Dobrili u Pazinu, 1911) i brojne portrete suvremenika naglašene individualnosti, od kojih su neki antologijski (PortretVladimira Lunačeka – Cave criticum, 1905). Javnu plastiku izvodio je kao arhitekturnu (figuralne kompozicije na pročeljima Umjetničkoga paviljona, 1900; Etnografskoga muzeja, 1902, NSK, 1911–12, sve u Zagrebu), nadgrobnu i spomeničku (bista Franje Račkoga, 1901; nadgrobni spomenici Stjepanu Miletiću Mors Liberatrix, 1908, i obitelji Tomić, 1929, sve na Mirogoju u Zagrebu; spomenik Silviju Strahimiru Kranjčeviću Sputani genij u Sarajevu, 1911; spomenici Ivanu Mažuraniću i I. Kukuljeviću Sakcinskomu na Zrinjevcu u Zagrebu, 1911; spomenik Dositeju Obradoviću u Beogradu, 1911; konjanički spomenici kralju Petru I. u Zrenjaninu, 1924–26, i Bijeljini, 1926–28, oba uništena). U medaljarstvu je ostvario velik opus, minuciozno obrađujući detalje u niskome reljefu (Kathy Sonntag, 1899; J. J. Strossmayer, 1902; plaketa Casino, 1911). Bio je jedan od osnivača i tajnik Društva hrvatskih umjetnika (1897). Uz Roberta Frangeša Mihanovića, začetnik je moderne hrvatske skulpture; kao prvi profesori kiparstva na zagrebačkoj akademiji, odgojili su brojne generacije hrvatskih kipara. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1902. i 1972. s R. Frangešom Mihanovićem – retrospektiva) i Splitu (1925). Retrospektivna izložba njegovih radova priređena je 1995. u Krapini. God. 2001. Ana Adamec objavila je monografiju Rudolf Valdec, a 2015. Enes Quien monografiju Kipar Rudolf Valdec: život i djelo (1872.–1929).
LIT.: A. Adamec, Rudolf Valdec (katalog izložbe), Krapina 1995. • ista, Hrvatsko kiparstvo na prijelazu stoljeća, Zagreb 1999. • E. Quien, Utjecaj političkih događanja na sudbinu spomenika Rudolfa Valdeca, Anali Galerije Antuna Augustinčića, 32–33/34–35(2012–15).
D. Vujčić