Vancaš, Josip

Josip Vancaš, glavni oltar, župna crkva sv. Nikole Biskupa, 1901–03, Krapina

tlocrt župne crkve sv. Nikole Biskupa, Krapina

Vancaš, Josip, arhitekt (Sopron, Mađarska, 22. III. 1859 – Zagreb, 15. XII. 1932). Pučku školu i realnu gimnaziju pohađao je u Zagrebu. U Beču je završio Visoku tehničku školu (1881) te studirao na Umjetničkoj akademiji (1882–84). Najprije je radio u bečkome arhitektonskom poduzeću »Fellner i Helmer«, poslije je polazio specijalni studij koji je vodio Friedrich Schmidt. Djelovao je u Sarajevu kao vladin arhitekt 1884–90, potom je vodio vlastiti atelijer. God. 1921. preselio se u Zagreb. Isprva je projektirao u historijskim stilovima oslanjajući se na talijansku i njemačku renesansu i gotiku. Najranija su mu djela katedrala (1884–89) i palača Zemaljske vlade (1884–85) u Sarajevu. Potom je radio neoromaničke, neobarokne i neoklasicističke župne crkve u Bosanskome Brodu i Kiseljaku, sjemenišnu crkvu sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu (1892–96) te palaču Prve hrvatske štedionice u Zagrebu (1898–1900). Među prvim je hrvatskim arhitektima prihvatio secesiju (1897). Njegovih više od 200 projekata obuhvaćaju 70 crkava, 12 školskih zgrada, šest hotela i kavana, 110 palača i zgrada te 10 banaka na području BiH, Hrvatske i Slovenije, najviše u Sarajevu, Osijeku, Zagrebu i Ljubljani. U Hrvatskome zagorju podignuo je neogotičke župne crkve sv. Jurja Mučenika u Desiniću (1902) i sv. Nikole u Krapini (1901–03), za koju je projektirao glavni i pobočne oltare. Među najistaknutijim je arhitektima historicizma.

LIT.: Z. Jurić, Josip Vancaš, u: N. Budak (ur.), Croatica: hrvatski udio u svjetskoj baštini, 1, Zagreb 2007.

A. Kaniški