Varaždinska županija

zastava Varaždinske županije 

grb Varaždinske županije

karta Varaždinske županije posvećena biskupu Maksimilijanu Vrhovcu, 1810; NSK

Varaždinska županija, upravno-teritorijalna jedinica sa sjedištem u Varaždinu koja obuhvaća sjeveroistočni i istočni dio Hrvatskoga zagorja te varaždinsku Podravinu. Jedna je od manjih, ali i jedna od najgušće naseljenih županija; obuhvaća ukupno 1229,6 km² s 159 487 stanovnika ili 127 stanovnika/km². Sastoji se od 22 općine i šest jedinica s gradskim statusom, od kojih su na području Zagorja općine Bednja, Breznica, Breznički Hum, Donja Voća, Klenovnik, Ljubešćica, Maruševec, Vinica i Visoko te gradovi Ivanec, Lepoglava, Novi Marof i Varaždinske Toplice. Na njezinu području nalazi se približno 31% površine, 26,5% stanovništva i 27% naselja Hrvatskoga zagorja.

Ustanovljena je Zakonom o područjima županija, gradova i općina u RH koji je stupio na snagu 30. XII. 1992. Županija je tada bila definirana kao jedinica lokalne uprave i samouprave, područje koje je izraz povijesnih, prometnih i gospodarskih čimbenika te predstavlja prirodnu samoupravnu cjelinu. U reformi lokalne samouprave u RH 2001. županija je definirana kao jedinica područne (regionalne) samouprave. Obavlja poslove koji se odnose na obrazovanje, zdravstvo, prostorno i urbanističko planiranje, gospodarski razvoj, promet i prometnu infrastrukturu, održavanje javnih cesta, planiranje i razvoj mreže obrazovnih, zdravstvenih, socijalnih i kulturnih ustanova, izdavanje građevinskih i lokacijskih dozvola, te drugih akata vezanih uz gradnju i provedbu prostornoga uređenja. Statut je temeljni opći akt Županije kojim se podrobnije uređuje samoupravni djelokrug Županije, njezina obilježja, javna priznanja, provođenje referenduma u pitanjima iz djelokruga Županije, ustrojstvo, ovlasti i način rada tijela Županije, ostvarivanje prava pripadnika nacionalnih manjina, imovina i financiranje, akti tijela Županije i postupak njihova donošenja, javnost rada i druga pitanja od važnosti za ostvarivanje prava i obveza Županije.

Danom Županije proglašen je blagdan Male Gospe (8. IX). Za grb Županije preuzet je povijesni grb, koji je ondašnjoj Varaždinskoj županiji 1763. dodijelila carica Marija Terezija.

Županijska tijela su županijska skupština, župan i upravna tijela. Županijska skupština je predstavničko tijelo građana i tijelo područne (regionalne) samouprave koje donosi akte u okviru prava i dužnosti Županije. Bira se na neposrednim izborima. Dosadašnji predsjednici Županijske skupštine: Zoran Vidović (Hrvatska socijalno-liberalna stranka, HSLS, 1993–95), Teodor Abramić (Hrvatska demokratska zajednica, HDZ, 1995–97), Dragutin Gložinić (HDZ, 1997–2001), Danijel Vereš (Socijaldemokratska partija Hrvatske, SDP, 2001–05), Vladimir Stolnik (Hrvatska narodna stranka, HNS, 2005–08), Mladen Greguraš (HDZ, 2008–09), Dubravka Biberdžić (SDP, 2009–13. i 2013–17), Alen Runac (2017–21), Josip Križanić (HDZ, 2021–25) i Krunoslav Lukačić (HNS, od 2025).

Izvršno tijelo Županije je župan, koji se bira na neposrednim izborima od 2009 (dotad je župan biran u Skupštini), a ima dva zamjenika. Dosadašnji župani: Zvonimir Sabati (Hrvatska seljačka stranka, HSS, 1993–95), Marijan Mlinarić (HDZ, 1995–97. i 1997–2001), Zvonimir Sabati (HSS, 2001–05. i 2008–09), Radimir Čačić (HNS, 2005–08. i 2017–21), Predrag Štromar (HNS, 2009–13. i 2013–17) i Anđelko Stričak (HDZ, od 2021).

Upravna tijela Županije osnivaju se za obavljanje upravnih i stručnih poslova iz samoupravnoga djelokruga Županije te poslova državne uprave prenesenih na Županiju. Ustrojena su upravna tijela: Upravni odjel za poslove župana, Upravni odjel za poslove skupštine i opće poslove, Upravni odjel za gospodarstvo, regionalni razvoj i europske integracije, Upravni odjel za proračun i javnu nabavu, Upravni odjel za poljoprivredu i zaštitu okoliša, Upravni odjel za zdravstvenu zaštitu i socijalnu skrb, Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i sport, Upravni odjel za prostorno uređenje i graditeljstvo. Pravilnici i akti vezani uz gradove, općine, institucije i tvrtke objavljuju se u Službenome vjesniku Varaždinske županije.

Jedna je od najstarijih hrvatskih županija, koja se u dokumentima prvi put spominje 1181. Ime je dobila po gradu Varaždinu, u kojem se nalazilo njezino utvrđeno sjedište. Bila je upravno-teritorijalna jedinica Slavonije (od XII. st. do 1399), Hrvatske i Slavonije (1488–1655) i Trojedne Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (1655–1922). Isprva je obuhvaćala varaždinsko-ludbrešku Podravinu te sjeverne dijelove Hrvatskoga zagorja, odnosno prostor koji je sa sjeverne strane omeđivala rijeka Drava, s južne strane Ivanščica, sa zapadne strane današnja hrvatsko-slovenska granica te na istoku koprivnička Podravina. Zbog pograničnoga smještaja uz Štajersku, koja se nalazila u sastavu Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti, hrvatsko-ugarski vladari iz dinastije Arpadović ubrajali su je u pogranično područje (confinium). Varaždinska županija nalazila se u sklopu desetinskoga kotara Varaždin (Cultellus de Warasdiensis), u kojem je crkvenu desetinu ubirao zagrebački biskup.

Od prvoga spomena pa sve do dolaska pod vlast grofova Celjskih 1397. Županija je bila u administrativnome i sudskome pogledu zatvorena cjelina pod upravom kraljevskih župana, dok je u posjedovnome smislu bila podijeljena na brojne i po veličini različite plemićke posjede, pretežito grupirane u okolici Vinice i u susjedstvu Varaždina, te na viničko, maruševečko, varaždinsko, topličko i ludbreško vlastelinstvo. Postojala je do posljednje četvrtine XIII. st., kada su je, zajedno sa susjednom Vrbovečkom i Zagorskom županijom, osvojili moćni Gisingovci i priključili svojemu veleposjedu na području jugozapadne Ugarske i zapadnih dijelova savsko-dravskoga međurječja. Nakon što su se 1337. Gisingovci ponovno pobunili protiv hrvatsko-ugarskoga kralja Karla I. Roberta, na njih je poslana vojska predvođena slavonskim banom Mikcem Mihaljevićem, koji je najkasnije do 1339. završio njihovo vojno slamanje te ponovno uspostavio Varaždinsku županiju, kojoj je za vladavine hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovika I. Velikoga priključena nekadašnja Zagorska županija kao distrikt. Pod vlašću slavonskih banova Županija je bila do 1399, kada ju je hrvatsko-ugarski kralj Sigismund Luksemburgovac darovao grofu Hermanu II. Celjskomu, čime je uspostavljena Zagorska grofovija. U okviru Zagorske grofovije područje nekadašnje Varaždinske županije bilo je do 1488, kada je kralj Matija Korvin nakon pobune Vitovaca ukinuo Zagorsku grofoviju i obnovio Varaždinsku županiju. Od 1607. do 1861. nasljednu čast varaždinskih velikih župana obnašali su članovi obitelji Erdődy.

Do 1848. Varaždinska županija dijelila se na Gornjozagorski, Donjozagorski, Gornjopoljski i Donjopoljski sudsko-upravni kotar, a od 1874. do 1886. na Krapinskotopličku, Varaždinsku i Zlatarsku podžupaniju, kojoj su iz Zagrebačke županije priključene općine Bedenica, Marija Bistrica te Gornja i Donja Stubica. Spomenute četiri općine vraćene su 1886. Zagrebačkoj županiji, a umjesto njih iz Križevačke županije pridružene su općine Breznica (Hum Sveti Martin), Gornja Rijeka, Novi Marof, Ludbreg, Mali Bukovec, Đelekovec, Koprivnički Ivanec i Rasinja. Varaždinska županija ukinuta je 1922. podjelom Kraljevine SHS na oblasti, a obnovljena je potkraj 1992, kada je uveden novi ustroj u RH.

LIT.: J. Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeća, Zagreb 1980. • N. Klaić, Zadnji knezi Celjski v deželah Sv. Krone, Celje 1991. • B. Grgin, Županije u razvijenom i kasnom srednjem vijeku, u: Hrvatske županije kroz stoljeća, Zagreb 1996.

K. Regan i R.