Varaždinsko-topličko gorje

Varaždinsko-topličko gorje, pobrđe na sjeveroistočnome rubu Zagorja. Smješteno je između Ivanščice i Kalnika, od kojih je odvojeno dolinom Bednje na zapadu i jugu, te doline Drave na sjeveru. Izduženo je u smjeru istok–zapad, u duljini od 28 km. U geografskoj podjeli razlikuju se: Varaždinsko humlje (pobrđe) u zapadnome dijelu i Toplička gora u istočnome. Izrazita granica među njima nije definirana, a tradicionalno se uzima udolina sjever–jug na najužem dijelu između Svetoga Ilije i Beletinca. Oronim »gorje« manje označava visinu, a više obraštenost šumom. Toplička gora je viša, s najvišom kotom Kamenjak (363 m), naziv kojega ne odražava izgled jer je posrijedi zaobljeni šumoviti vrh bez izdanaka stijena. Iako na tome prostoru nije bilo značajnijih tektonskih pokreta, orijentacija dolina i grebena te njihovi mjestimice oštri pregibi ipak upućuju na tektonsko oblikovanje reljefa. Slične visine blagih grebena (oko 250 m) upućuju na nekadašnji jedinstveni zaravnjeni prostor koji je tektonskim pokretima bio razlomljen i oblikovan snažnim erozijskim i derazijskim procesima u prevladavajućim mekanim tercijarnim naslagama lapora i pješčenjaka. U badenskim vapnencima oblikovan je pokriveni krš s ponikvama. Zbog pitomih oblika i lakše prometne povezanosti, izmjenjuju se agrarni krajobrazi na ocjeditim padinama i u dolinama te šumski krajobrazi u višim predjelima i na strmijim padinama. Glavno su naselje Varaždinske Toplice, najdulje korištene toplice u Hrvatskoj, koje se razvilo uz izdašan termalni izvor.

N. Buzjak