vatrogastvo

vatrogastvo, stručna i humanitarna djelatnost koja se bavi preventivnim mjerama zaštite od požara, gašenjem požara, spašavanjem ljudi i imovine, pružanjem tehničke pomoći u nezgodama i opasnim situacijama te obavljanjem različitih poslova u nesrećama.

Organizirana zaštita od požara poznata je od najstarijih dana. Pisani tragovi o tome postoje i u dokumentima hrvatskih gradova. Vatrogasna aktivnost pojačana je od XVIII. st. Kraljica Marija Terezija 1768. donosi tzv. požarnički propis, temeljem kojega se propisuje i zaštita od požara u hrvatskim gradovima i trgovištima. Potkraj XVIII. st. na području Hrvatske primjenjivao se Vatrogasni zakon Josipa II., tiskan u Beču 1788. na hrvatskome jeziku. Od sredine XIX. st. prevladavajući organizacijski oblik obrane od požara postaju dobrovoljna vatrogasna društva (DVD). Po uzoru na prva takva društva osnovana u Njemačkoj, DVD-i se šire po cijeloj srednjoj Europi pa se osnivaju i u Hrvatskoj. Prva dobrovoljna vatrogasna postrojba osnovana je u Varaždinu 1864, a krovna udruga, Hrvatsko-slavonska vatrogasna zajednica (danas Hrvatska vatrogasna zajednica), konstituirana je u Zagrebu 1876, kada je Banska uprava Kraljevske zemaljske vlade odobrila njezina Pravila. Za njezin osnutak najzaslužniji je Gjuro Deželić, ujedno i njezin prvi predsjednik.

Prvi DVD u Hrvatskome zagorju osnovan je 4. V. 1875. u Krapini. Imao je 51 utemeljitelja i 55 podupirućih članova. Prvi predsjednik (nadvojvoda) bio je N. Kiepach, a zapovjednik (vojvoda) V. Farkaš. Već 1885. započelo je prikupljanje sredstava za gradnju vatrogasnoga doma i tornja, a vatrogasna glazba prvi je nastup imala već 1879. DVD u Zlataru osnovan je 1877, a 1889. dobio je vatrogasni dom. God. 1884. osnovan je DVD u Svetome Križu Začretju kojim je 42 godine predsjedao prvi predsjednik, barun Janko Vranyczany-Dobrinović. Do kraja XIX. st. osnovani su DVD-i u svim kotarskim središtima i većim naseljima: 1888. u Ivancu i Klanjcu, 1889. u Pregradi, Varaždinskim Toplicama, Mariji Bistrici i Vinici, 1891. u Donjoj Stubici i 1898. u Lepoglavi, a do Prvoga svjetskog rata vatrogasna društva osnovana su i u Zaprešiću (1901), Tuhlju (1906), Maču (1910) te u Bedekovčini (1912), u okviru tvornice Zagorka.

Mreža vatrogasnih društava nastavila se širiti i nakon Prvoga svjetskog rata. Osnivaju se primjerice društva u Laduču (1920), Harmici (1922), Novome Marofu (1923), Zaboku (1924), Konjščini (1926), Zlatar Bistrici (1926), Zdencima Brdovečkima (1926), kao i u mnogim drugim zagorskim mjestima, a nova društva nastavila su nicati i nakon Drugoga svjetskog rata.

Prije pojave DVD-a vatra se gasila raznolikim priručnim predmetima i pomagalima. Načini uzbunjivanja bili su povici, truba, udaranje u bubanj, crkvena i druga zvona, a noviji izum bile su ručno pokretane vatrogasne sirene. Voda za gašenje požara nosila se u različitim posudama ili kožnim torbama natopljenima vodom. Za prijevoz opreme u XIX. st. pa i u prvoj polovici XX. st. korištena je konjska zaprega. Velik napredak bila je pojava ručne vatrogasne štrcaljke, koja se u pogon stavljala pomoću tlačila. Daljnja modernizacija omogućena je pokretnim crijevima štrcaljki, koje su na kraju imale učvršćene mlaznice. Uporaba crijeva omogućila je bliži pristup žarištu vatre. Obvezna oprema DVD-a su i vatrogasna vozila.

Vatrogasna dužnost smatrala se velikom čašću, u kojoj se trebalo neprestano dokazivati. Članovi vatrogasnih društava pohađali su predavanja i prolazili obuku te polagali ispite. Svaki član dobivao je na korištenje radnu i svečanu odoru, s pričvršćenim oznakama zvanja i dužnosti. Za promaknuće u viša zvanja tražile su se godine iskustva. Među utemeljiteljima i dužnosnicima prvih DVD-a redovito su bili najistaknutiji stanovnici pojedinih mjesta, plemići, učitelji, svećenici, općinski načelnici i obrtnici. Najimućniji su i novčano potpomagali rad vatrogasaca. Osim opreme i pomagala, svako društvo imalo je svoju zastavu, simbol časti i pripadnosti vatrogasnoj postrojbi. Zastave se obično dobivaju na poklon od donatora kojega se naziva kumom društva. Pojedina društva kroz duže vremensko razdoblje mogu imati i više zastava. Stare zastave osobito su se isticale u svečanim prigodama kao što su natjecanja, smotre i obilježavanja obljetnica društava.

Za rad svakoga vatrogasnog društva posebno je važan vatrogasni dom, obično smješten u središnjem dijelu naselja. Osim što služi za spremanje vatrogasnih vozila i opreme, u većini zagorskih mjesta središnje je, a često i jedino, mjesto za društveni život. U njem se provodi slobodno vrijeme, a povremeno se organiziraju i kulturne i zabavne priredbe. Stoga vatrogasna društva od samih osnutaka, uz vatrogasnu djelatnost, posebnu pozornost pridaju ustrojavanju glazbenih, najčešće puhaćih sastava, odnosno orkestara. Napose su popularne vatrogasne zabave s plesom, zarada s kojih se uvijek koristila za nabavu nove opreme. Zabave se organiziraju prigodom obljetnice društva, ali i na dan sv. Florijana, nebeskoga zaštitnika vatrogasaca.

Vatrogasci redovito sudjeluju u crkvenim svečanostima, osobito u procesijama kada nose kipove i slike svetaca zaštitnika. Na dan sv. Florijana organiziraju se mise za vatrogasce, a svećenici blagoslivljaju novonabavljenu opremu i novoizgrađene vatrogasne objekte. Vatrogasci tradicionalno hodočaste u marijansko svetište u Mariji Bistrici.

Obljetnice su mnogim vatrogasnim društvima bile povod za objavu monografije o svojem radu, a društva s duljim vijekom trajanja, primjerice stoljetnim, dosad su već objavila i po dvije monografije (Krapina, Sveti Križ Začretje). Osim podataka o radu vatrogasaca, takve knjige, redovito bogato ilustrirane, donose i vrijedne podatke kao i slike iz povijesti i društvenoga života zagorskih naselja.

Danas u Hrvatskoj vatrogasnu djelatnost obavljaju DVD-i, javne vatrogasne postrojbe i vatrogasne zajednice. Njihova prostorna organizacija usklađena je s važećom upravnom podjelom. Više od stotinu DVD-a na zagorskome području djeluje u okviru županijskih, odnosno gradskih i općinskih vatrogasnih zajednica. Na području Krapinsko-zagorske županije postoje 82 DVD-a, od kojih je 31 izravno udružen u županijsku vatrogasnu zajednicu, dok ostali djeluju u okviru vatrogasnih zajednica gradova (Klanjec, Pregrada, Zabok, Zlatar, Bedekovčina), odnosno općina (Gornja Stubica, Hum na Sutli, Kraljevec na Sutli, Krapinske Toplice, Marija Bistrica, Veliko Trgovišće i Zagorska Sela). Usto, djeluju i dvije javne vatrogasne postrojbe, u Zaboku i u Krapini. U dijelu Zagorja, u sastavu Varaždinske županije, DVD-i djeluju u okviru vatrogasnih zajednica gradova Ivanca, Lepoglave, Novoga Marofa i Varaždinskih Toplica te općina Bednje, Breznice, Brezničkoga Huma, Donje Voće, Klenovnika, Ljubešćice, Maruševca, Vinice i Visokoga. U dijelu Zagorja, u sastavu Zagrebačke županije, DVD-i djeluju u okviru vatrogasne zajednice grada Zaprešića i općina Brdovec, Dubravica, Jakovlje i Marija Gorica, a društva u Bistri i Luci izravno su udružena u županijsku zajednicu.

Vatrogasne vježbe društava, postrojbi i zajednica, uz uvježbavanje mogućih situacija u intervencijama, služe za upoznavanje građanstva s radom vatrogasaca, predstavljanje nove opreme i privlačenje novih članova u društva, pogotovo mladeži. Provjera spremnosti obavlja se na vatrogasnim natjecanjima koja se organiziraju na općinskoj, gradskoj, županijskoj i državnoj razini. Na natjecanjima sudjeluju ekipe djece (od 6 do 12 godina), mladeži (od 12 do 16 godina) te ekipe starijih vatrogasaca, koji nastupaju na standardnoj vježbi s vatrogasnom motornom štrcaljkom. Odnedavno su popularna i Fire Combat natjecanja, u kojima dva vatrogasca rješavaju taktičke zadatke na poligonu. Posebno su zanimljiva natjecanja sa starim ručnim štrcaljkama, u kojima vatrogasci prikazuju kako su nekada gašeni požari.

LIT.: A. Paun-Gadža, Vatrogasci Hrvatskog zagorja (katalog izložbe), Kumrovec 2010.

A. Paun-Gadža