velički plemićki posjed (Velika)

velički plemićki posjed (Velika), srednjovjekovno zemljišno dobro na južnim obroncima Ivanščice zapadno od Lobora. U vrijeme prvoga spomena 1244. nalazio se u sastavu Zagorske županije i veleposjeda Zagorskih knezova, a potom u sastavu zagorskoga distrikta Varaždinske županije te Zagorske grofovije (1399–1488). Obuhvaćao je brežuljkastu zemlju s obje strane srednjega toka potoka Velika reka, po kojemu je dobio ime. Na sjeveru je graničio s loborskim posjedom i kasnijim vlastelinstvom, na istoku s posjedima podložnika utvrde sv. Jurja (Belec), na jugu sa sutinskim posjedom, a na zapadu s krapinskim ili zagorskim vlastelinstvom. Središte posjeda po svoj se prilici nalazilo u utvrdi na lokalitetu Gradine, koji se uzdiže pedesetak metara neposredno iznad sela Delkovca. Njegov prvi poznati vlasnik bio je zagorski župan ili knez Pučunja (spominje se 1239–44). Nakon što ga je izgubio u korist krune zbog ubojstva sina bana Opoja i drugih zločina, zajedno s posjedima Lobor, Klenovnik i Zlogonja (possessiones Puchne de Sclauonia, videlicet Lobur et Velica, Clenovnik ac Zlogonam) darovnicom kralja Bele IV. prešao je u posjed varaždinskoga župana Mihovila (Mihaela) I. od Buzadove grane roda Hahold, koji ga je sjedinio sa susjednim loborskim posjedom u jedinstveno loborsko vlastelinstvo. Glavna gospodarska grana bilo je vinogradarstvo.

LIT.: T. Smičiklas, Diplomatički zbornik, 4, Zagreb 1906. • V. Klaić, Krapinski gradovi i predaje o njima, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, 10(1908–09).

K. Regan