Veliki Kalnik

ostatci utvrde Veliki Kalnik, XIII–XVI. st.

Veliki Kalnik, srednjovjekovna i novovjekovna utvrda na južnim obroncima Kalnika, iznad istoimena seoskog naselja, 13,5 km sjeverozapadno od Križevaca. U dokumentima se kao toponim prvi put spominje 1193 (Kemenic), a kao utvrda 1243 (castrum Kemluk). U to je doba bio sjedištem Kalničke županije, a kasnije, nakon oblikovanja velike Križevačke županije tijekom XIV. st., središnje mjesto kalničkoga vlastelinstva, koje se teritorijalno podudaralo s Kalničkom županijom. Kao najvažnija utvrda kalničko-križevačke regije, bio je u kraljevskome posjedu sve do 1427, uz kraći prekid 1270–91, kada se nalazio u vlasništvu slavonskoga bana Rolanda i zagrebačkoga biskupa Ivana, te početkom XIV. st., kada je kraće vrijeme njime upravljao zagrebački biskup Augustin Kažotić. Poslije je bio u vlasništvu zagrebačkoga biskupa Ivana I. Albena (1427–33), zagrebačkoga Kaptola (1433–36), bosanskoga kralja Tvrtka II. Kotromanića (1436–38), titularnoga srpskog despota Vuka Brankovića (1438–60), Katarine Branković (1460–61), Jana Vitovca (1461 – prije 1463), hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina (prije 1463–69), te Vladislava Hercegovića Kosače i njegova sina Balše (1469–80). Poslije Kosača utvrdom su upravljali hrvatsko-slavonsko-dalmatinski banovi Ladislav Egervári (1480–87) i Andrija Bot od Bajne (1487–90). Potom ga je Matija Korvin darovao svojemu vanbračnom sinu Ivanišu, a on 1502. u znak zahvalnosti za vjernu službu plemićkoj obitelji Alapić, koja je gospodarila utvrdom sve do smrti posljednjega muškog potomka Nikole 1585. Zatim su njime zagospodarili plemići Orehovečki. Istodobno je pravo na nj polagala i ljutomerska grana obitelji Drašković te obitelj Erdődy, što je uzrokovalo višegodišnji spor, okončan 1608. podjelom velikokalničkoga vlastelinstva između Orehovečkih i Draškovića, u kojoj je utvrda pripala Draškovićima, dok su Orehovečki podno nje sagradili polovicom XVII. st. istoimeni kaštel, koji se u dokumentima prvi put spominje 1685. Nakon što je oko 1688. preminuo Gašpar Drašković kao posljednji muški odvjetak ljutomerske grane obitelji, utvrdu su stekli Orehovečki, koji su ju potkraj XVII. st. napustili nakon potresa koji ju je razrušio. Tako je napuštena stajala do 1963, kada je izvedeno raščišćavanje ruševina utvrde uz istodobnu konzervaciju zidova, a 2005. započeli su novi radovi na istraživanju, konzerviranju i obnovi ostataka utvrde, koji uz prekide traju i danas.

Veliki Kalnik sagrađen je stepeničasto po južnoj padini strma i stjenovita hrpta brda Sveta Katarina ili Sveta Katalena, zbog čega je komunikacija kroz sve dijelove utvrde omogućena isključivo strmim stubištem, mjestimično uklesanim u živu stijenu. Najstariji dio Velikoga Kalnika nepravilna je utvrda sagrađena visoko na stijeni u sjeveroistočnome uglu kompleksa, koja se sastoji od poligonalne građevine te na nju s istoka naslonjene manje pravokutne građevine. Najstarijoj jezgri pristupa se zidanom stepeničastom pasarelom iz tzv. gornjega palasa u sjeverozapadnome uglu kompleksa. Riječ je o građevini kvadratna tlocrta, koja se sastojala od najmanje tri etaže, međusobno povezane vretenastim stubištem. Donja etaža dijelom je uklesana u živu stijenu te otvorena s četiri uske i visoke strijelnice, dok je srednja etaža nekad bila osvijetljena velikim gotičkim prozorima, od kojih su se očuvale tek segmentne niše. Uglovi palasa ojačani su jastučastim klesancima, kao i uglovi tzv. srednjega palasa ispod njega, dugačke i uske građevine nepravilna T-tlocrtnog oblika, sastavljene od kraćega zapadnog i duljega istočnog krila te manje kvadratne kule s ostatcima vretenastoga stubiša na južnome pročelju palasa. Od njega se u smjeru istoka pruža središnji južni bedem s djelomično sačuvanim prsobranom i kruništem, koji završava manjom trapezastom i pravokutnom kulom. Ispod njega i tzv. srednjega palasa smjestio se novovjekovni dio kompleksa, koji je poslije 1557. sagradio Ivan Alapić po nalogu Hrvatskoga sabora zbog opasnosti od Osmanlija. Sastoji se od dvaju dijelova: u gornjem dijelu nalazi se manje utvrđeno dvorište i tzv. donji palas T-tlocrtnoga oblika s kapelom sv. Katarine u istočnome krilu, a u donjem dijelu veliko utvrđeno dvorište s velikim ulaznim kompleksom L-tlocrtnoga oblika, kojemu se pristupalo sa zapadne strane pokretnim mostom preko obrambenoga jarka.

LIT.: I. Kukuljević Sakcinski, Grad Veliki Kalnik, Leptir, 1(1859). • Z. Homen, Otkriće kaštela na Kalniku, Muzejski vjesnik, 11(1988). • Križevci: grad i okolica – Umjetnička topografija Hrvatske, 2, Zagreb 1993. • K. Regan, Plemićki grad Veliki Kalnik, Kaj, 37(2004) 3. • L. Okroša-Rožić, Arheološka istraživanja na starom gradu Veliki Kalnik u 2005. i 2006. godini, Cris, 9(2007) 1.

K. Regan