Veronika Desinićka

zidna slika s mogućom aluzijom na Veroniku Desinićku, XV. st., kapela sv. Ivana Apostola i Evađelista, Ivanić Miljanski

Veronika Desinićka, povijesna ličnost i lik iz predaje (?, kraj XIV/početak XV. st. – Ojstrica, Savinjska dolina, Slovenija, 17. X. 1425). Druga žena grofa Fridrika II. Celjskoga (oko 1377 – 1454), stvarno podrijetlo koje (hrvatsko, poljsko, mađarsko) kao ni staleška pripadnost (pučanka/plemkinja) nisu poznati. Ta lijepa djevojka nesretne sudbine glavni je lik jedne od najpoznatijih zagorskih predaja, temeljene na tragičnome povijesnom događaju iz zajedničke hrvatsko-slovenske i srednjoeuropske prošlosti. Nakon ubojstva Fridrikove prve žene, krčke i modruške kneginje Elizabete Frankapan, za vrijeme njihove neuspjele dogovorene pomirbe 1422. u krapinskome Starom gradu (castrum Corpona od 1399. u posjedu je njegova oca Hermana II. Celjskoga) te istrage koja nije dovela do Fridrikove osude, tri godine poslije Fridrik se oženio Veronikom Desinić, s kojom je od 1414. imao troje djece. To je vjenčanje produbilo sumnju u njegovu nevinost, a ni staleške razlike između njega i Veronike nisu bile po volji Hermanu kao ni Fridrikovu šurjaku, hrvatsko-ugarskome kralju Sigismundu Luksemburgovcu. Herman ga je po njegovu nalogu utamničio u Celju, a Veroniku pred celjskim sudom optužio da je vještica jer je čaranjem privoljela Fridrika na ženidbu. Kako ju je sud oslobodio optužbe, odlučio joj je sam presuditi: dao ju je uhvatiti i utopiti u gradu Ojstrici. Narodna predaja njezino umorstvo vezuje uz dvorac Veliki Tabor, u zidine kojega je potom uzidana. Ova zanimljiva priča o nedopuštenoj ljubavi Veronike i Fridrika, temeljena na više povijesnih izvora, uz mnogobrojne usmenoknjiževne inačice, u srednjoeuropskome je prostoru, osobito u XIX. st., urodila i mnoštvom pisanih književnih uradaka na različitim jezicima, ponajviše na slovenskome i njemačkome, ali i na hrvatskome, mađarskome, češkome i talijanskome jeziku. Autori su pritom posezali za različitim književnim rodovima i vrstama (lirska i epska pjesma, spjev, putopisna proza, novela, pripovijetka, romana te posebice tragedija). Prvo djelo pisane književnosti koje ovu ljubavnu priču unosi u hrvatski kulturni prostor tragedija je Friedrich Graf von Cilli (1791) austrijskoga književnika Johanna Rittera von Kalchberga, prikazivana 1811. u njemačkome gornjogradskom kazalištu u Zagrebu. Prvi pak pokušaj njezine obradbe na hrvatskome jeziku nedovršena je tragedija Veronika od Desenic (1831) Dragutina Rakovca. Uslijedili su Fredrik i Verunika (1841), balada Stanka Vraza; Veronika Desinićeva (1851), izgubljena drama D. Jarnević; Veronika Desinić, neobjavljena drama Franje Žigrovića Pretočkoga, prikazana u Zagrebu 1876; Veronika Desinić, priča M. Jambrišak u Znamenitim ženama iz priče i poviesti (1887); Duh Veronike Desinićke (1890), putopisna crtica Gjure Stjepana Deželića; Zagorska ruža (1899), roman H. Davile; Veronika Desinićka (1904), »historijska tragedija« u stihovima Josipa Eugena Tomića; Veronika Desinička.Jako žalosna hištorija vu veseli kajkavski verzuši (1935) M. Dobrovoljca; Veronika Desinička (1971), lirska pjesma A. Pogačića; Zašto plače Veronika, kratka proza Ž. Bajze u Pričama ispod Medvednice i Ivančice (1996); Veronika Desinić uHrvatskim legendama Hrvoja Hitreca (2007); Fridrik i Veronika (2011), povijesni roman, te njegova istoimena, stihovana inačica (2016) M. Oslića; Veronika Desinićka, priča M. Ivanjeka u Legendi o Veroniki Desinićkoj – riječju i slikom (2013), te Dvije Veronike (2020), ljubavni roman Jadranke Ivandić Zimić. Veronikina tragična sudbina obrađena je i u drugim područjima umjetničkoga stvaranja. Njezin je lik na platno prenio O. Iveković (1902), a crtežima, ilustracijama i stripom oživjeli su ga Marijan Trepše (1902), Fedor Vaić (1974), I. Lovrenčić (1999), J. Brezinščak (1966), Zlatko Presečki (2002), Dušan Gačić (2007) i dr. Uspjelu glazbenu i plesnu obradbu imala je 2007. u »folklornom baletu s pjevanjem« varaždinskoga skladatelja Davora Bobića, u izvedbi Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske Lado (koreografija Dinka Bogdanića). God. 1991. Hrvatska radiotelevizija u dva je nastavka snimila TV-seriju o V. Desinićkoj po istoimenoj tragediji J. E. Tomića (scenarij Petar Šarčević, režija Milivoj Puhlovski), a kao lutkarsku predstavu za djecu od 2006. u Dvoru Veliki Tabor izvodi je srednjovjekovno putujuće lutkarsko kazalište »Ioculatori«. Legenda o Veroniki Desinićkoj jedna je i od pet priča povijesnoga mjuzikla o Hrvatskome zagorju → Zeleno blago Tihomira Kožine iz 2013, a 2014, u produkciji Hrvatske radiotelevizije, snimljen je dokumentarno-igrani film Legenda o Veroniki Desinićkoj, autora Davora Borića i Ljiljane Šišmanović. Film je sniman u Sloveniji i Hrvatskoj; pretpremijera je održana 12. X. u dvorcu Veliki Tabor, a premijera na Prvome programu Hrvatske televizije 17. X. 2014. God. 2014. predaja o Veroniki Desinićkoj upisana je na Listu zaštićenih nematerijalnih kulturnih dobara RH. U Dvoru Veliki Tabor 2024. postavljena je izložba Legenda o Veroniki Desinićkoj – nematerijalno kulturno dobro Nadice Jagarčec. Veroniki u spomen Općina Desinić od 2022. organizira kulturnu manifestaciju Veronikafest.

LIT.: I. Cesarec, Veronika Desinićka kao književni motiv, Hrvatsko zagorje, 19(2013) 1–2.

I. Cesarec