Voća, Elvira

Voća, Elvira, pjevačica (Zagreb, 11. XII. 1942 – Zagreb, 6. VII. 2023). U Zagrebu je završila osnovnu i srednju tehničku školu (kemijski odjel). Bila je supruga → Stjepana Mihaljinca, skladatelja, dirigenta i aranžera. Pjevanjem se bavi od početka 1960-ih, kada je nastupala na Prvome pljesku u zagrebačkome Varieteu. God. 1963, kao jedina inozemna pjevačica, sudjelovala je na putujućem ljetnom festivalu Cantagiro u Italiji. Dugi niz godina pjevala je na brojnim festivalima zabavne glazbe (Opatijski festival, Splitski festival, Zagrebfest, Muzički festival Slavonija, Zvuci Panonije, Pjesme Podravine i Podravlja u Pitomači i dr.), a gostovala je u mnogobrojnim europskim zemljama te u SAD-u, Kanadi, Australiji i dr. Snimila je nekoliko albuma (Elvira Voća, 1974; Slušala sam srce, 1980), EP ploča (Kupi mi malo cvijeća, 1966; On je taj, 1968; Posljednji valcer, 1968) i singl-ploča (Se mi vuoi, 1963; Adalita, 1969; Tvoja ljubav, 1970; Sad si daleko, 1970; Okren’, okreni se, 1971; Ljubav, 1972; Ako odlučiš poći, 1975, Jedra bijela, 1975) te dvije videokasete (Hrvatska u pjesmi, 1989; Svim na zemlji mir, veselje, 1990). Najpoznatija je po nastupima na Festivalu kajkavskih popevki u Krapini, na kojem je, osim 1973. i 2002, sudjelovala od prvoga 1966. do 2005, izvevši pjesme koje danas imaju antologijsku vrijednost (Gda njesi tu, 1966; Zagorje zove, 1969; Pri »Veseloj Zagorki«, 1971; Zagorski zvoni, 1976; Hrvatskog zagorja zov, 1978; Na čas si pozabimo brige, 1983; Zagorje moje zeleno, 1986; Venček za Zagreb, 1994; Nad Krapinčicom zvezde, 1996; Samo je jedno Zagorje, 1999; Samo ljubav, 2003; Leta i leta, 2005. i dr.), a za pojedine je pjesme i autorica glazbe. God. 1998. objavljen joj je album koji okuplja 15 popijevki s krapinskoga festivala pod naslovom Zagorje moje zeleno, a 2012. dvostruki album Elvira Voća iz serije Zlatna kolekcija Croatia Recordsa.

J. Lukec