vodoopskrba
vodoopskrba, sustav dopremanja pitke vode od izvora do korisnika. Vodovodi, tzv. akvedukti, građeni su već u rimsko doba, a u Zagorju je poznat onaj u Varaždinskim Toplicama, djelomice rekonstruiran 1824. Do XIX. st. postojala su samo lokalna rješenja vodoopskrbe: bunari, cisterne i manji lokalni vodovodi u nekim naseljima. Prvo zagorsko naselje s vodovodom bila je Krapina. Potkraj 1950-ih zbog ubrzane industrijalizacije i urbanizacije vodoopskrba se počela sustavno rješavati izgradnjom većih komunalnih vodovoda.
Tome je prethodilo uređenje prirodnoga korita rijeke Krapine. Nakon obilnijih kiša, Krapina je od pamtivijeka poplavljivala Zagorje, uništavajući pašnjake i usjeve. O štetama od poplava u Zagorju govorilo se još u XIX. st., ali osim izgradnje drvenih mostova i prilaznih putova, ništa nije učinjeno. Najzaslužniji za regulaciju krivudava vodotoka rijeke Krapine od Zaboka do utoka u Savu kod Zaprešića, bio je Josip Tucman - Crni, osnivač i prvi direktor poduzeća Vodna zajednica Krapina, osnovanoga 1952. Zagorje je od poplava zaštićeno izgradnjom nasipa uz obje obale Krapine. God. 1960. lijevi je nasip proširen i na njemu je izgrađena Zagorska magistrala, s odvojkom Zabok–Kumrovec, najvažnija prometnica zagorskoga područja.
Danas se opskrba vodom provodi preko nekoliko javnih poduzeća. Vodoopskrbni sustav Zagorski vodovod – Zabok osnovan je 1960. i najveći je vodoopskrbni sustav na području Zagorja. Njegova izgradnja započela je 1963. vodovodom Zlatar–Zabok–Konjščina i zahvatom vode na otvorenome koritu vodotoka Reka u Ivanščici. Službeno je pušten u pogon 1967, iako je vodoopskrba u pojedinim dijelovima otpočela 1965. U sustav Zagorskoga vodovoda 1974. uključeno je i crpilište Šibice kraj Zaprešića, iz kojega se opskrbljuje i dio Zagorja u sastavu Zagrebačke županije. Zagorski vodovod opskrbljuje oko 90 000 stanovnika razvodnom mrežom duljine više od 2000 km i ima godišnju potrošnju oko 3,5 milijuna m3 vode. Vodovod Krapina (distributer vode »Krakom« – Krapina) pokriva vodoopskrbno područje grada Krapine i gravitirajućih naselja, gdje živi oko 15 000 stanovnika, od kojih je vodom opskrbljeno 52%. Godišnja potrošnja vode iznosi oko 550 000 m3. Opskrba vodom u gradu Krapini ima dugu tradiciju i datira iz 1908, kada je na padinama Strahinjščice zahvaćen dio vode izvora Strahinje, kaptaža kojega je proširena 1930. God. 1964. zahvaćene su dodatne količine vode izvora Strahinje te nekih drugih izvora (Mužar, Smreči i Gorjak). U razdoblju 1982–84. izvedeni su bušeni zdenci. God. 1996. u vodoopskrbnu mrežu uključen je bušeni zdenac na lokaciji Grobotek. Vodoopskrbni sustav VIOP (Vodoopskrba i odvodnja Pregrada) – Pregrada (do 2014. Niskogradnja) opskrbljuje područje grada Pregrade od 1978, kada je za potrebe vodoopskrbe izveden bušeni zdenac B-1, kojim su se tada opskrbljivali potrošači u Pregradi i dio potrošača u naseljima Valentinovo i Benkovo. Crpna stanica uz vodospremnik Pregrada, tlačni cjevovod i vodospremnik Lenard stavljeni su u funkciju 2002, kada je omogućena opskrba potrošača zapadno i južno od grada, a izgradnjom vodospremnika Premrli započeta je izgradnja opskrbe vodom naselja Plemenšćina te potrošača na području Kostela. Godišnje se vodoopskrbnom mrežom duljine 75 km distribuira oko 300 000 m3 vode.
Vodoopskrbni sustav Humkom opskrbljuje naselje Hum na Sutli od 1963. vodom iz Republike Slovenije putem cjevovoda Rogatec–Straža. Poduzeće Humkom d.o.o. preuzelo je distribuciju vode na području općine 2001. Osim vode iz Slovenije, koristi se i voda iz crpilišta Kostel. U razdoblju 2000–06. izgrađena je vodoopskrbna mreža sustava Kostel–Klenovec, koja obuhvaća opskrbu vodom potrošača većine naselja humskoga područja. Humkom distribuira oko 200 000 m3 vode godišnje. Vodoopskrbni sustav IVKOM – Ivanec dijelom opskrbljuje Zagorje, tj. sjeverne obronke Ivanščice. Distribuciju vode započeo je 1930, a obuhvaća tri odvojena sustava (Ivanščica, Ravna Gora i Sutinska). Regionalni vodovod Varkom – Varaždin u manjem dijelu opskrbljuje vodom i dijelove Zagorja (Novi Marof, Varaždinske Toplice i dio Lepoglave).
U Zagorju postoji i nekoliko manjih lokalnih vodovoda, kakvih je u prošlosti bilo više, ali se širenjem javnih vodovoda prestaju koristiti jer se potrošači postupno priključuju na javne vodovode. Kod svih lokalnih vodovoda poseban su problem ograničeni kapaciteti, starost, način i kvaliteta održavanja te kvaliteta vode zbog neodgovarajućih zaštitnih zona pojedinih crpilišta.
V. Kušar