Vranić, Stanko

Vranić, Stanko, strojarski inženjer i publicist (Martinec Orehovički, 21. VII. 1931 – Zagreb, 21. X. 2019). Osnovnu školu završio je u Brestovcu Orehovičkome, četiri razreda realne gimnazije u Krapini, a Srednju tehničku školu u Karlovcu. Strojarstvo je diplomirao 1964. na Višoj pomorskoj školi u Rijeci. Službovao je isprva u Novome Travniku, a najveći dio radnoga vijeka proveo je na željeznici. Bio je tehnički voditelj za vuču vlakova u željezničko-transportnome poduzeću u Osijeku. Stručno se osposobljavao u SAD-u (General Motors, Westinghouse, Vapor). God. 1973. počeo je raditi u Zagrebu u direkciji željeznica; od 1988. do umirovljenja 1992. bio je savjetnik glavnoga direktora Hrvatskih željeznica. Obavljao je poslove vezane za sigurnost željezničkih vozila (lokomotiva, motornih vlakova i vagona). Objavljivao je u stručnim periodicima Željeznice, Željeznica u teoriji i praksi, Strojarstvo. Napisao je knjige Održavanje željezničkih vozila (1968) i Kočenje vlakova (2000). Samouk u leksikografiji, autor je rječnika kajkavskoga govora Martinca Orehovičkoga i Mirkovca Tak se govori(le) prinas (2010), s približno 15 000 riječi. Iako amaterski, rječnik zavređuje pozornost dijalektologâ jer je vrijedna leksička riznica. God. 2015. objavljeno je dopunjeno izdanje rječnika pod naslovom Rječnik središnjega kajkavskog područja: Tak se govori(le) prinas. Zbirku kratkih pripovijetki i pjesama, poslovica i zagonetki Kajkavske nezgode i zguode objavio je 2012.

A. Jembrih