Vrhovac, Maksimilijan

Achaz Gottlieb Rähmel, Maksimilijan Vrhovac, 1802; Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije

Vrhovac, Maksimilijan, biskup i mecena (Karlovac, 23. XI. 1752 – Zagreb, 16. XII. 1827). Nakon završetka studija u Beču i Bologni, u Zagrebu je radio u biskupskoj kancelariji i sjemeništu te bio imenovan kanonikom. God. 1787. postao je zagrebačkim biskupom i sljedećih 40 godina razvijao crkvene, društveno-političke, kulturne i gospodarske aktivnosti, potičući razvitak Biskupije i cijele Hrvatske. Kao virilni član hrvatskoga i ugarskoga sabora te banski namjesnik radio je na povezivanju svih hrvatskih zemalja i očuvanju političkih prava, a kao biskup poticajno je djelovao na obnovu vjerskoga života te je osnovao više od 100 novih župa, obnovio sjemenište, osigurao svećenicima pastoralno-katehetske priručnike i pjesmarice, a osobito je nastojao oko prijevoda Biblije na kajkavski. U svojoj tiskari u Zagrebu objavio je mnogobrojna djela na hrvatskome jeziku, a znamenita je njegova okružnica o prikupljanju narodne baštine (1813). Poticao je i svjetovne gospodarske projekte, a među njima se ističe uređenje zagrebačkoga parka, po njemu nazvanome Maksimir. Kao vlasnik posjeda Golubovec (danas Stubički Golubovec), imao je značajnu ulogu u povijesnome razvoju toga kraja. God. 1805. pristupio je obnovi dvorca Golubovec i uzdizanju njegova gospodarstva, izgradnji kapele sv. Maksimilijana i uređenju perivoja u skladu sa suvremenim europskim kretanjima. Kao osoba širokih pogleda i izražene skrbi za opće dobro, uočio je potencijale stubičkoga kraja te je 1806. postao vlasnikom Stubičkih toplica i ondje na termalnim izvorima sagradio moderno lječilište. Osobno je nadgledao radove na kojima je angažirao vrsne stručnjake. Većina zgrada izgrađena je 1811–14; sklop se sastojao od glavne kupališne zgrade, po njemu nazvane »Maksimilijanova kupelj«, povezane s 45 soba za goste, zasebnoga osmerokutnoga paviljona s parnom kupelji, nazvanoga »Dijanina kupelj«, i kapele sv. Katarine, danas župne crkve novoosnovane župe sv. Josipa. U više je navrata naložio analize kvalitete termalne vode i u svojoj tiskari objavio njihove rezultate (J. Šitić, Physisch-chemische Beschreibung des im löblichen Agramer Comitate befindlichen Sztubitzer Bades, 1814. i Franz Baumbach, Physisch-chemische Untersuchung der Mineralquellen von Stubitza in Croatien, 1820). Cijeli sklop s perivojem, koji i danas nosi njegovo ime, prvo je osmišljeno balneološko središte u sjevernoj Hrvatskoj i jedno od prvih u srednjoj Europi te je danas sastavni dio lječilišnoga sklopa.

LIT.: M. Obad-Šćitaroci, Dvorci i perivoji Hrvatskoga zagorja, Zagreb 1991. • A. Jembrih (ur.), Biskup Maksimilijan Vrhovac i njegovo djelo (zbornik radova), Donja Stubica 2006.

I. Mandušić