Vukelić, Lavoslav
Vukelić, Lavoslav, pisac i prevoditelj (Gornji Kosinj kraj Perušića, 20. III. 1840 – Sveti Križ Začretje, 26. III. 1879). U Zagrebu je započeo studij prava, ali ga je napustio; 1860. preselio se u Beč, gdje je završio školu za upravnoga časnika u okviru Upravno znanstvenoga tečaja za Vojnu krajinu. Službovao je kao poručnik u Gospiću, Ličkome Osiku, Lapcu, Bjelovaru, Smiljanu, Gračacu, Otočcu, što mu je narušilo zdravlje. God. 1868. unaprijeđen je u natporučnika krajiške uprave, a početkom 1870. angažirao se na upravnim poslovima oko uspostave Bjelovarske županije i uvođenja hrvatskoga jezika u upravu, a potom se vratio u Liku. Ban Ivan Mažuranić 1875. imenovao ga je podžupanijskim tajnikom upravnoga kotara Krapinske Toplice; istu je funkciju obavljao i u Svetome Križu Začretju, gdje je obolio od sušice, od čega je i umro. Bio je gorljiv domoljub i pravaš. Zahvaljujući poznanstvu s I. Trnskim, 1870. započeo je redovitu suradnju u Viencu, gdje je objavio većinu pjesama i pripovijesti. Poetski i prozni radovi okupljeni su mu u posmrtno objavljenoj zbirci Književno cvieće Lavoslava Vukelića (1882), koju je priredio Bude Budisavljević. Zbirka okuplja i 24 Prevedene pjesme iz njemačke (Goethe, Heinrich Heine, Gottfried August Bürger), češke (Jan Erazim Vocel), poljske (Adam Mickiewicz) i ruske poezije (Puškin, Ljermontov), te ulomak iz trećega čina Kralja Leara Williama Shakespearea i prijevod drame Franka Riminna Silvija Pellica. Vukelićeva poezija uglavnom slijedi tradiciju europskoga i hrvatskoga romantizma. U zreloj fazi stvaralaštva prevladavaju mračniji i tragični tonovi, a iz toga je razdoblja i antiratna elegija Kod Solferina (1879), koju je M. Krleža proglasio najboljom pjesmom hrvatskoga romantizma. Vukelićev nevelik prozni opus sadrži i nekoliko nedovršenih crtica te dvije kraće pripovijesti s temama iz krajiškoga života ili vojničkoga života, Hajduk Rade i Krvava dioba. Vukelić je pokopan na mjesnome groblju u Svetome Križu Začretju. Grobnicu i spomenik projektirao je i izradio H. Bollé. Na kući u kojoj je živio i radio (Trg hrvatske kraljice Jelene, br. 15) Družba »Braća Hrvatskoga Zmaja« postavila je 1928. spomen-ploču. God. 1976. u Začretju osnovan je KUD »Lavoslav Vukelić«, koji je spomen-ploču obnovio 1977.
R.