Vukičević-Samaržija, Diana

Vukičević-Samaržija, Diana, povjesničarka umjetnosti (Zagreb, 27. V. 1947). Studirala je povijest umjetnosti u Beču i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 1970. Magistrirala je temom Gotička sakralna arhitektura zagorskog arhidjakonata (1974) i doktorirala temom Gotička sakralna arhitektura Slavonije (1979). Specijalizirala se na Središnjem institutu za povijesti umjetnosti u Münchenu (1977–78) kao stipendistica Zaklade Alexander von Humboldt. Od 1973. do umirovljenja radila je u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu, u okviru kojega je proučavala srednjovjekovno graditeljstvo u kontinentalnoj Hrvatskoj. Od 1981. vodila je znanstvene projekte i programe vezane za hrvatsku srednjovjekovnu arhitekturu. Bila je gostujući profesor na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu i Sveučilištu u Grazu, a od 1999. predaje na Hrvatskim studijima u Zagrebu. Također predaje na Visokoj školi međunarodnih odnosa i diplomacije Dag Hammarskjöld. U naslovno zvanje redovitoga profesora izabrana je 2007, a nakon umirovljenja, dodijeljen joj je naslov zaslužne znanstvenice. Sudjelovala je na mnogobrojnim simpozijima u Hrvatskoj i inozemstvu, te u realizaciji značajnih izložaba (Sveti trag, 1994; Mir i dobro, 2000; Dominikanci u Hrvatskoj, 2009; Slavonija, Baranja i Srijem: vrela europske civilizacije, 2009). Kao začetnica sustavna istraživanja srednjovjekovne umjetnosti kontinentalne Hrvatske, osobito arhitekture, iz toga je područja objavila brojne stručne, pregledne i znanstvene radove i knjige. Mnogi od njih posvećeni su kulturno-umjetničkoj baštini Hrvatskoga zagorja (knjige Gotičke crkve Hrvatskog zagorja, 1993; Dvorac Horvacka u Hrvatskom zagorju, Radovi instituta za povijest umjetnosti, 1972, 1; Kapela sv. Wolfganga nad Klenovnikom, u knjizi: Klenovnik 750 godina, 1224–1994, 1995).

A. Kaniški