zadruge

zadruge, društva u koja se članovi, zadrugari povezuju po načelu uzajamne pomoći radi postizanja zajedničkih, a ponajprije gospodarskih interesa. U Hrvatskome zagorju osnovane su od druge polovice XIX. st. dvije vrste zadruga: kreditne (»vjeresijske«) i seljačke. Među prvima je 1873. osnovana vjeresijska zadruga Predujmiona u Brdovcu, koja je nakon nekoliko godina okupljala sedamdesetak članova. U Đurmancu je 1898. osnovana Đurmanečka vjeresijska udruga, dok je Vjeresijska udruga krapinska osnovana 1900. Bila je članica Zemaljske središnje vjeresijske udruge i smatra se jednom od prvih kreditnih zadruga na zagorskome području. Zatim su 1900. osnovane vjeresijske zadruge u Zlataru, Zaboku, Ivancu, Pregradi i Krapinskim Toplicama. Sljedećih godina nastavilo se sa zadružnim organiziranjem pa je početkom XX. st. na zagorskome području bilo 12% zadruga od njihova ukupnog broja u Banskoj Hrvatskoj, u prosjeku s dvjestotinjak članova po zadruzi. Seljačke zadruge počinju se osnivati 1900, kada je u Bedekovčini osnovana poljoprivredna zadruga koja je obuhvaćala poljoprivrednu, trgovačku, turističku i kulturno-umjetničku djelatnost. Okupljala je oko 400 članova i radnika. Iste godine osnovane su seljačke zadruge u Zaboku i Donjoj Višnjici. Broj seljačkih zadruga povećao se, posebice nakon osnivanja Hrvatske poljodjelske banke d.d. u Zagrebu (1901), te su činile oko 20% zadruga u Banskoj Hrvatskoj, u prosjeku s dvjestotinjak članova. Proces osnivanja novih seljačkih i kreditnih zadruga nastavio se potaknut sve većim gospodarskim razvojem i preobrazbom podružnica Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva u zadruge (1907. Marija Bistrica, Pregrada, Pušća, Zlatar). U međuratnome razdoblju nastavilo se osnivanje novih seljačkih i kreditnih zadruga, pritom je dio zadruga djelovao unutar Zadružne sveze i Saveza zadruga Gospodarske sloge. Tada je u Hrvatskome zagorju bilo oko 100 različitih vrsta zadruga (kreditnih, nabavno-prodajnih, potrošačkih, specijaliziranih za poljoprivredne grane), a najviše u Zlataru, Svetome Križu Začretju, Velikome Trgovišću, Hrašćini, Trgovišću, Gornjoj Stubici, Mihovljanu, Belcu i Desiniću. Potkraj 1941. osnovana je Sveopća seljačka gospodarska zadruga zagorskih privrednika, koju je nakon Drugoga svjetskog rata naslijedila Poljoprivredna zadruga Krapina (od 1946. Seljačka gospodarska zadruga; od 1956. Opća poljoprivredna zadruga Krapina; od 1964. Poljoprivredna zadruga Krapina). Upravljala je imanjem u Popovcu, a obuhvaćala je i objekte za preradbu mesa, poljoprivrednu apoteku, trgovine i mesnice. Polovicom 1980-ih zapošljavala je 180 radnika. Nastavila je poslovati i nakon 1990, no u smanjenome opsegu i članstvu. Nakon Drugoga svjetskog rata u okviru poljoprivredne politike obnovljen je rad poljoprivrednih zadruga koje su većinom bile trgovački, a manje prerađivački usmjerene. U Zagorju se tada osnivaju zadružne radionice i manji zadružni pogoni unutar postojećih zadruga. Od 1948. dolazi do osnivanja seljačkih radnih zadruga radi kolektivizacije proizvodnje i ukidanja individualnih seoskih domaćinstava. Na zagorskome je području 1952. djelovalo oko stotinu takvih zadruga, no one su se ubrzo raspale u skladu s novom gospodarskom politikom. Održalo ih se nekoliko većih (Desinić, Gornja Stubica, Veliko Trgovišće, Hum na Sutli, Kraljevec na Sutli, Krapina, Kupljenovo, Mače, Marija Bistrica, Novi Marof, Poznanovec, Pregrada, Tuhelj, Ivanec, Sveti Križ Začretje, Zagorska Sela i Zlatar). Zadruga u Maču osnovana je 1946. kao Nabavno-prodajna zadruga »Sijač«, a bavila se voćarstvom, svinjogojstvom i vinogradarstvom te trgovinom industrijske robe. U procesu pretvorbe nakon 1991. završila je u stečaju i likvidaciji. U Pregradi je 1945. osnovana Opća poljoprivredna zadruga, koja je proizvode svojih članova plasirala preko trgovina. Ponajviše je bila usmjerena na stočarstvo i vinogradarstvo. Njezin je današnji nasljednik Poljoprivredna zadruga »Pregračanka« s 20 zadrugara, 19 zaposlenih, četirima trgovinama i dvama ugostiteljskim objektima. Djeluje i Poljoprivredna zadruga Poznanovec, osnovana 1945. U početku se bavila poljoprivrednom (ratarskom i stočarskom), a danas i trgovačkom djelatnošću, te posebice proizvodnjom kruha i peciva. Ima oko 50 zaposlenih. U Đurmancu je 1945. osnovana Poljoprivredna zadruga Đurmanec, 1946. u Radoboju Opća poljoprivredna zadruga, a obje su 1964. priključene Poljoprivrednoj zadruzi Krapina. Petnaestak je članova 2005. ponovno osnovalo Poljoprivrednu zadrugu Radoboj. U Krapinsko-zagorskoj županiji 31. prosinca 2025. bilo je aktivno samo deset zadruga, što Zagorje čini jednim od područja s manjim brojem takvih društava u Hrvatskoj.

LIT.: B. Pogrmilović (ur.), Osamdeset godina poljoprivrednog zadrugarstva Hrvatskog zagorja: 1900.–1980. godina, Zagreb 1980. • Z. Babić, Zadrugarstvo u Hrvatskoj: trendovi, pokazatelji i perspektiva u europskom kontekstu, Sociologija i prostor, 49(2011) 191.

D. Vojak