zagorsko-štajerske veze

zagorsko-štajerske veze. Naseljavanje Hrvata na područje današnjih pograničnih slovenskih općina uz rijeku Sutlu počelo je u doba osmanskih provala. Nakon povlačenja Osmanlija, mnoge hrvatske obitelji ostale su na području današnje Slovenije. Drugi val naseljavanja Hrvata u slovenske općine uz rijeku Sutlu zbio se u desetljećima industrijalizacije između 1945. i 1990. Po procjeni, u općini Rogatec bilo je 1994. oko 300 obitelji s članovima hrvatskoga podrijetla. U općini Rogaška Slatina bilo je oko 200 potpuno hrvatskih i mješovitih hrvatsko-slovenskih obitelji. Povezivanju Zagoraca i Štajeraca znatno su pridonosila i hodočašća u štajerske crkve. Tako su vjernici iz župa Đurmanec, Kostel i Taborsko na Rokovo (16. VIII) odlazili na hodočašće u crkvicu sv. Roka u slovensko mjesto Dobovec, nedaleko od izvora Sutle. Sve do uspostave novih država (1990), za hrvatske hodočasnike održavala se misa na hrvatskome jeziku. Pobožni puk iz općine Hum na Sutli hodočastio je u Marijinu crkvu na Sladkoj Gori nedaleko od Šmarja pri Jelšah te u crkvu sv. Roka iznad Šmarja pri Jelšah. Stanovnici zapadnoga dijela Zagorja rado su hodočastili na Svete Gore iznad Bistrice ob Sotli, u jedno od najstarijih hodočasničkih svetišta Majke Božje s velikom trobrodnom crkvom i četiri kapelice. Kod prve kapelice hodočasnike je dočekivalo zvono želja, za uže kojega su se najviše otimale djevojke.

Značajne poticaje dobrosusjedskomu suživotu davali su svojim primjerom i djelima mnogobrojni pojedinci. Štajerski plemić, sudionik Zrinsko-frankapanske urote, Erazmo Tattenbach (1631–1671), zaljubio se u Anu Katarinu Zrinsku i sprijateljio s hrvatskim plemićima Zrinskima i Frankapanima, što je urodilo njegovim sudjelovanjem u uroti protiv cara i ugarskoga kralja Leopolda I., zbog čega je izgubio plemićku titulu i sve posjede te bio osuđen na smrt. Slovenski svećenik, leksikograf i pristaša hrvatskih iliraca Josip Drobnič (1812–1861), sakupljao je narodne pjesme za Stanka Vraza. Pristaša iliraca bio je i svećenik Anton Wolf (1802–1871). Svećenik Friderik Strnad (1890–1990) zaslužan je za uređenje Atomskih toplica, Janko Šanda (1870–1927), koji je dugo godina živio u Zagrebu, napisao je više kritičkih osvrta o slovenskoj i hrvatskoj književnosti. Političar i liječnik Štefan Kočevar (1808–1883) bio je najvjerniji suradnik iliraca u Štajerskoj, a revolucionarne 1848. bio je zastupnik na zasjedanju Hrvatskoga sabora, gdje je pokušao pridobiti Hrvate za ideje štajerskih Slovenaca. Liječnik i prirodoslovac Eugen Jaeger (1892–1959) bavio se istraživanjem kukaca rijeke Sutle i njezinim pritocima, a poznavao je gotovo sve vrste cvijeća i raslinja u krajevima uz Sutlu s hrvatske i slovenske strane. Zagorsko-štajerske veze i dobrosusjedski odnosi danas se njeguju u sklopu međunarodnih kulturnih manifestacija Susret na mostu Gmajna–Kunšperk (od 2005) i → Sutla nas veže i spaja (od 2007).

LIT.: Med Bočem in Bohorjem, Šentjur pri Celju–Šmarje pri Jelšah–Rogaška Slatina, 1984. • Hrvati u Sloveniji (zbornik radova), Zagreb 1997.

B. Brezinščak Bagola